Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-874/12 (K. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-874/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 874/12, rješavajući apelaciju Koviljke Milovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Koviljke Milovac podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 P 003964 11 Gž od 16. februara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu broj P-61/00 od 9. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Koviljka Milovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banja Luke, podnijela je 5. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 P 003964 11 Gž od 16. februara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-61/00 od 9. maja 2011. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj P-61/00 od 9. maja 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 P 003964 11 Gž od 16. februara 2012. godine, odbačen je kao neblagovremen apelanticin prijedlog za ponavljanje postupka. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelantica 28. marta 2011. godine, u smislu odredaba člana 255. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 257. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), podnijela prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Općinskog suda broj P-61/00 od 30. augusta 2004. godine, koje rješenje je dostavljeno prethodnom punomoćniku apelantice, advokatu Miri Maliću, 6. septembra 2004. godine. Općinski sud je istaknuo da na predmetno rješenje nije izjavljena žalba, pa je isto postalo pravosnažno 7. oktobra 2004. godine. Općinski sud je naveo da je odrebom člana 340. stav 1. ZPP propisano da kad stranku zastupa zakonski zastupnik ili punomoćnik, dostava pismena se obavlja zakonskom zastupniku ili punomoćniku, a da je u konkretnom slučaju rješenje broj P-61/00 od 30. augusta 2004. godine dostavljeno apelanticinom punomoćniku 6. septembra 2004. godine. Imajući u vidu da niti apelantica, niti njen punomoćnik, nakon pravosnažnosti pobijanog rješenja, nisu podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka u roku definisanom odredbom člana 257. stav 1. tačka 2. ZPP, Općinski sud je odlučio kao u izreci rješenja, a što je potvrdio i Kantonalni sud svojim rješenjem, odbivši apelanticinu žalbu kao neosnovanu.

3. Apelantica smatra da joj je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

5. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava rješenja Kantonalnog i Općinskog suda koja su donesena u postupku po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, nije odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su apelanticini navodi u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njeni navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu naprijed istaknuto, apelanticini navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, su također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić