Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/12 (R. K., F. H., S. J., M. S. i S. Č.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-881/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 881/12, rješavajući apelaciju Refije Kerla i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Refije Kerla, Fatime Huremović, Slavice Jokić, Mersije Skoljanin i Sanele Čačković podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 29 0 P 001687 10 Rev od 12. decembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 001687 10 Gž od 2. jula 2010. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 001687 08 P od 16. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Refija Kerla, Fatima Huremović, Slavica Jokić, Mersija Skoljanin i Sanela Čačković (u daljnjem tekstu: apelantice) sve iz Tuzle, koje zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijele su 5. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 001687 10 Rev od 12. decembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 001687 10 Gž od 2. jula 2010. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 001687 08 P od 16. novembra 2007. godine.
2. Odlučujući o tužbenim zahtjevima apelantica protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate naknade po osnovu toplog obroka, regresa i jubilarne nagrade v.s.p. 53.600,00 KM, Općinski sud je donio presudu broj 29 0 P 001687 08 P od 16. novembra 2007. godine kojom je djelimično usvojio tužbene zahtjeve i obavezao tuženog da apelanticama isplati iznose pobliže označene u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 348,20 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 P 001687 10 Gž od 2. jula 2010. godine djelimično je uvažena žalba apelantica, prvostepena presuda preinačena i djelimično usvojen njihov tužbeni zahtjev, tako što je tuženi obavezan da im na ime razlike naknade za topli obrok i razlike naknade za regres za 2005. godinu, a apelantici Fatimi Huremović na ime jubilarne nagrade, isplati novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude, dok su apelantice odbijene sa zahtjevom za isplatu razlike naknade za regres za 2006. i 2007. godinu. Istom presudom je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u prvostepenoj presudi i odbijen zahtjev apelantica za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001687 10 Rev od 12. decembra 2011. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanatica izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelantice u predmetnom postupku obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, i budući da je procesni položaj svake od njih samostalan, kako je u obrazloženju istaknuto, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svaku od njih. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer vrijednost pobijane pravosnažne presude ni za jednu od apelantica ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelantice smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelantice su protiv presude Kantonalnog suda broj 29 0 P 001687 10 Gž od 2. jula 2010. godine izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 001687 10 Rev od 12. decembra 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 29 0 P 001687 10 Gž od 2. jula 2010. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 12. decembra 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morale primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 5. marta 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić