Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-957/12 (B. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-957/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 957/12, rješavajući apelaciju Bajre Merdanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bajre Merdanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 014953 12 Rev od 24. januara 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 014953 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 014953 09 P od 27. januara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Bajro Merdanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Milan Mrđa, advokat iz Prijedora, podnio je 13. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 014953 12 Rev od 24. januara 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 014953 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 014953 09 P od 27. januara 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 014953 09 P od 27. januara 2011. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, SJB Prijedor (u daljnjem tekstu: tužena) da mu vrati njegov putnički automobil marke «Mercedes» pobliže opisan u izreci presude ili da mu, u nemogućnosti da isti vrati, isplati vrijednost predmetnog automobila u iznosu od 8.021,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 27. juna 1992. godine, pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.349,00 KM. Istom presudom je obavezan apelant da tuženoj naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.140,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 014953 11 Gž od 9. septembra 2011. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i presuda Osnovnog suda broj 77 0 P 014953 09 P od 27. januara 2011. godine potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 014953 12 Rev od 24. januara 2012. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija koju je apelant izjavio protiv drugostepene presude. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2. ZPP-a), te da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 3. ZPP-a). Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost spora koju je apelant označio u tužbi iznosi 8.021,00 KM, te da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, iz čega slijedi da, primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Konačno, Vrhovni sud je istakao da je reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu na osnovu člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. stav 2. i 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije..

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 014953 11 Gž od 9. septembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 014953 12 Rev od 24. januara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Budući da je iz navoda apelacije proizilazi da je apelant konačnu presudu Okružnog suda primio 10. oktobra 2011. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. marta 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-957/12 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio