Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-964/12 (O. L.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-964/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 964/12, rješavajući apelaciju Obrena Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Obrena Lukića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 006443 11 Rev od 10. januara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 006443 1 Gž od 24. augusta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 006443 09 P od 8. novembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Obren Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Bukovice, podnio je 14. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 006443 11 Rev od 10. januara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 006443 1 Gž od 24. augusta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 006443 09 P od 8. novembra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 P 006443 09 P od 8. novembra 2010. godine naloženo je apelantu da tužiteljici Radmili Lukić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) preda u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude, te da joj na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 4.528,81 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. jula 2008. godine do isplate i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.044,19 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 006443 1 Gž od 24. augusta 2011. godine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 006443 11 Rev od 10. januara 2012. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 006443 1 Gž od 24. augusta 2011. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM, te da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora koji je tužiteljica označila u tužbi iznosi 2.500,00 KM, te da vrijednost novčanog potraživanja tužiteljice iznosi 4.528,81 KM, iz čega proizilazi da ukupna vrijednost pobijanog dijela pravosnažne drugostepene presude iznosi 7.028,81 KM, odnosno, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, iz čega slijedi da, primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP. Konačno, Vrhovni sud je istakao da je apelantova revizija odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. stav 2. i 3. ZPP-a.
5. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 006443 1 Gž od 24. augusta 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 006443 11 Rev od 10. januara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 10. januara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. marta 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić