Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1030/12 (I. D.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1030/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 1030/12, rješavajući apelaciju Ilije Damjanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Damjanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 143051 10 Gž od 13. februara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 143051 10 I od 14. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Damjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 143051 10 Gž od 13. februara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 143051 10 I od 14. septembra 2010. godine.
2. Općinski sud je, u pravnoj stvari apelanta kao tražioca izvršenja protiv izvršenika Zajednica osiguranja imovine i lica «Dunav» Beograd, Poslovna jedinica «Šabac» u Šabcu (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja, donio rješenje broj 65 0 I 143051 10 I od 14. septembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 143051 10 Gž od 13. februara 2012. godine, kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i apelantov prijedlog za izvršenje od 7. juna 2010. godine, preciziran 21. juna 2010. godine, odbacio. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je apelant 7. juna 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1658/83 od 19. juna 1985. godine, te da je u navedenom prijedlogu kao izvršenika označio kompaniju «Dunav Osiguranje» a.d. Glavna filijala Šabac, PJ Banja Luka i PJ Kosig Dunav osiguranje Tuzla, a radi duga iz doživotne rente-izdržavanja. Nadalje je navedeno da je 11. juna 2010. godine sud zaključkom pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje, u smislu odrebe člana 36. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), odnosno označi tačan naziv izvršenika u skladu sa izvršnom ispravom, uz naznaku da preciziran prijedlog mora biti u potpunosti u saglasnosti sa izvršnom ispravom, kao i uz napomenu da će, ako apelant, kao tražilac izvršenja, ne postupi po navedenom zaključku, prijedlog biti odbačen. Općinski sud je naveo da je apelant 21. juna 2010. godine dostavio sudu uređeni prijedlog za izvršenje u kome je kao izvršenika označio «Zajednica osiguranja imovine i lica Dunav Beograd, PJ Šabac» u Šabcu. Ispitujući podneseni prijedlog, u smislu odrebe člana 15. stav 1. i člana 16. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a, Općinski sud je isti odbacio zbog nenadležnosti. Naime, Općinski sud je iz dokumentacije spisa utvrdio da se izvršenik nalazi na području suda druge države, te da nisu ispunjeni uslovi za vođenje postupka pred tim sudom, pa je primjenom odredbe iz člana 16. ZPP-a, a u vezi sa članom 21. ZIP-a, odlučio kao u izreci rješenja.
3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud primjećuje da su se osporenim odlukama Općinski i Kantonalni sud oglasili nenadležnim za odlučivanje po apelantovom prijedlogu za izvršenje u skladu sa odredbama člana 15. stav 1. i člana 16. ZPP-a u vezi sa članom 21. ZIP-a. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je u predmetom postupku bilo sporno pitanje procesne dopustivosti apelantovog prijedloga za izvršenje, odnosno činjenica da li je Općinski sud nadležan za odlučivanje po apelantovom prijedlogu za izvršenje, a da se nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 3406/10 od 27. oktobra 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba)
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić