Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1737/10 (A. A.)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1737/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 1737/10, rješavajući apelaciju Ante Andabaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Andabaka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000161 od 2. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000369 od 8. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj 068-0-

P-07-000291 od 12. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ante Andabak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 11. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-000161 od 2. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-000369 od 8. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0-P-07-000291 od 12. marta 2008. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegbosanskog kantona, Livno (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 02-1-126-30-1/03 od 25. februara 2003. godine, potvrđenim rješenjem tuženog broj 02-1-126-30.13/03 od 19. marta 2003. godine, apelantu prestao radni odnos na radnom mjestu policajca u Policijskoj upravi Bosansko Grahovo sa danom 28. februarom 2003. godine. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je UNMIBH/IPTF svojim dopisom broj 15338 od 11. decembra 2002. godine, koji je potvrđen dopisom od 31. decembra 2002. godine, obavijestio tuženog da apelant ne ispunjava uvjete za potvrđivanje sukladno potvrdi osoblja agencije za provođenje zakona (P 11/02), koje za posljedicu ima gubitak ovlasti za obavljanje policijskog posla i daljnje upošljavanje u institucijama za provođenje zakona u BiH zbog neispunjavanja uvjeta iskazane sposobnosti o čuvanju ljudskih prava i ponašanja sukladno zakonu.

3. Nakon toga, apelant je pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom radi poništenja rješenja tuženog broj 02-1-126-30-1/03 od 25. februara 2003. godine i broj 02-1-126-30.13/03 od 19. marta 2003. godine, te vraćanja na posao.

4. Presudom Općinskog suda broj 068-0-P-07-000291 od 12. marta 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000369 od 8. septembra 2008. godine, apelant je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se ponište rješenja tuženog broj 02-1-126-30-1/03 od 25. februara 2003. godine i broj 02-1-126-30.13/03 od 19. marta 2003. godine o prestanku radnog odnosa, kao nezakonita, te da se tuženi obaveže da ga vrati na njegovo radno mjesto na koje je bio raspoređen ili drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. U obrazloženju prvostepene presude, koju je u cijelosti potvrdio i drugostepeni sud, između ostalog je navedeno da iz činjenične osnove proizlazi da je apelantu prestao radni odnos na osnovu rješenja tuženog u kojem je kao razlog prestanka radnog odnosa navedena odluka o neodobravanju certifikacije Komesara IPTF-a od 11. decembra 2002. godine. Nadalje, drugostepeni sud je istakao da razloge koje je u tom pravcu dao prvostepeni sud, u cjelini, kao pravilne, prihvata i taj sud, obzirom da je članom 2. stav 1. tačka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima Kantona 10 propisano da ni jedna osoba ni pod kojim okolnostima, ne može biti u radnom odnosu na temelju navedenog zakona, ako su joj Međunarodne policijske snage Ujedinjenih naroda (UN/IPTF) odbile certifikaciju ili joj je UN/IPTF ukinuo ovlasti za vršenje policijskih ovlasti.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000161 od 2. marta 2010. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda broj 010-

0-Gž-08-000369 od 8. septembra 2008. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, između ostalog, konstatovao da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude utvrđeno da je dopisom od 11. decembra 2002. godine Komesar IPTF obavijestio tuženog da apelant nije podoban za certifikaciju zbog toga što nije pokazao sposobnost poštivanja ljudskih prava i ponašanja u skladu sa zakonom, što za posljedicu ima gubitak ovlasti za obavljanje policijskih poslova i daljnje zapošljavanje u institucijama za provođenje zakona u BiH. Tuženi je na osnovu takve odluke Komesara IPTF donio rješenje o prestanku radnog odnosa broj 02-1-126-30-1/03 od 25. februara 2003. godine koje je potvrđeno rješenjem tuženog broj 02-1-126-30.13/03 od 19. marta 2003. godine. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je na ovako utvrđeno stanje drugostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo kada je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostpenu presudu.

6. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju apelant osporava presude koje su donesene na osnovu akta Komesara IPTF-a od 11. decembra 2002. godine, donesenog u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da mu je tim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

9. Ustavni sud primjećuje da su Općinski, Kantonalni i Vrhovni sud odbili apelantov tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su odluke IPTF-a konačne i obavezujuće i da IPTF utvrđuje i sprovodi uslove i pravila za dobijanje odnosno gubitak certifikata, a ne domaće zakonodavstvo i domaći organi, i da stoga odredbama Zakona o unutrašnjim poslovima, kao ni drugim domaćim zakonima nisu propisani uslovi ni način dobijanja odnosno oduzimanja certifikata radnicima policije i da organi tuženog i sudovi nisu ovlašteni da cijene zakonitost odluka IPTF-a. Ustavni sud također zapaža da su Općinski, Kantonalni i Vrhovni sud detaljno obrazložili svoje odluke i dali razloge zbog kojih su u cijelosti odbili kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, cijeneći da je u suprotnosti sa relevantnim materijalno-pravnim propisima međunarodnog karaktera kojima je utvrđena nadležnost IPTF-a.

10. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da su osporene odluke donesene isključivo na temelju akta Komesara IPTF-a od 11. decembra 2002. godine. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na odluku Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07) u kojoj je žalbe aplikanata u pogledu odluka Visokog predstavnika od 29. juna 2004. godine, 16. decembra 2004. godine i 23. marta 2007. godine, proglasio inkompatibilnim ratione personae u smislu značenja člana

35. Evropske konvencije. U navedenoj odluci Evropski sud je: podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud smatra da se praksa Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, može primijeniti u konkretnom slučaju, s obzirom da je akt Komesara IPTF-a od 11. decembra 2002. godine, kojim je utvrđeno da apelant nije podoban za certifikaciju, donesen u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. U skladu sa tim, Ustavni sud smatra da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za tu odluku Komesara IPTF-a, donesenu u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2746/09 od 11. februara 2010. godine, stav 10., dostupna na www.ustavnisud.ba )

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1737/10 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio