Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2979/12 (Dž.B. i N.B.)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2979/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP-2979/12, rješavajući apelaciju Dž.B. i N.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dž.B. i N.B. podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 009779 08 I od 4. jula 2012. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

Dž.B. i N.B. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Gislaved, Švedska, podnijele su, 9. avgusta 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 009779 08 I od 4. jula 2012. godine. Apelantice su zatražile donošenje privremene mjere „zabrane otuđenja nekretnina označenih kao k.č. 3765/2 i 3765/2 E1, u naravi dvorište površine 290 mi kuća površine 185 m , upisanih u z.k. uložak broj 5522 i 9947 K.O. Bijeljina 2 na imenima Adnana Mehmedovog Berkića i Enesa Muhamedovog Berkića sa dijelovima od po ½ (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), a koje otuđenje je određeno rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 I 009779 08 I od 26. januara 2009. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom po podnesenoj apelaciji“.

1. Osnovni sud je zaključkom broj zaključkom broj 80 0 I 009779 08 I od 4. jula 2012. godine razmatrajući prigovor apelantica kao trećih lica u izvršnom predmetu broj 80 0 I 009779 08 I tražioca izvršenja, Biljane Gajić, protiv Adnana Berkića i Enesa Berkića, kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenici) uputio apelantice da svoja prava ostvaruju u parnici u roku od 15 dana od dana prijema zaključka, odnosno da dokažu da u pogledu predmeta izvršenja imaju takvo pravo koje sprečava izvršenje. Iz obrazloženja zaključka proizilazi da su apelantice u prigovoru, pored ostalog, navele da su izvršenici formalno evidentirani kao vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina ali da su iste podobne za izvršenje samo u dijelu od ½ iz razloga što izvršenici nisu isključivi niti jedini vlasnici predmetnih nekretnina. U prilog ove tvrdnje apelantice su istakle da su predmetne nekretnine zajednička svojina koje su one stekle sa izvršenicima kao svojim bračnim drugovima po osnovu bračne tekovine, pa da je oboriva zakonska pretpostavka da je udio svake od njih u predmetnim nekretninama po ½ dijela, a u skladu sa Porodičnim zakonom. Nadalje, kosntatovano je da su u prilog ovih navoda, apelantice, pored ostalog, priložile procjenu vrijednosti predmetnih nekretnina od 16. oktobra 2010. godine (na kojim je određeno izvršenje u izvršnom predmetu broj 80 0 I 009779 08 I),te Izvode iz matične knjige vjenčanih. Osnovni sud je zaključio da apelantice kao treća lica nisu dokazale opravdanost svog prigovara. Osnovni sud je ukazao da je članom 52. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) određeno da sud o prigovoru trećeg lica odlučuje u izvršnom postupku ili da podnosioca prigovora zaključkom upućuje na parnicu. Nadalje, ukazano je da se o prigovoru trećeg lica odlučuje u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dozvoljavaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje njegovu opravdanost pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Shodno citiranoj odredbi, zaključeno je da apelantice kao treća lica nisu dokazale opravdanost svog prigovara u smislu citirane odredbe ZIP, pa su apelantice upućene da svoja prava ostvare u parnici, jer okolnosti slučaja ne dozvoljavaju da o prigovoru bude meritorno odlučeno u izvršnom postupku.

2. Apelantice tvrde da im je zaključkom Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na prebivalište. Apelantice su u apelaciji, pored ostalog, istakle da su, postupajući po uputi Osnovnog suda, pokrenule parnični postupak radi utvrđivanja njihovog udjela u predmetnim nekretninama i upisa u javne knjige kao nosilaca prava susvojine na istim. Najzad, apelantice su zatražile donošenje privremene mjere zabrane otuđenja predmetnih nekretnina do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

4. Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;» Ustavni sud ukazuje da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-4370/10 od 20. decembra 2012. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) usvojio apelacije Adnana Berkića i Enesa Berkića (izvršenika), ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000508 08 Rev od 1. septembra 2010. godine, presudu Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Gž-07-

000 482 od 4. jula 2008. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-P-05-000 983 od 5. aprila 2007. godine, te predmet vratio Osnovnom sudu u Bijeljini s nalogom da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj

1 uz Evropsku konvenciju. Na temelju ukinute presude Osnovnog suda bilo je dozvoljeno izvršenje na predmetnim nekretninama rješenjem broj 80 0 I 009779 08 I od 26. januara 2009. godine (vidi tačku 53. Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-4370/10 od 20. decembra 2012. godine), a protiv kog su apelantice, u svojstvu trećeg lica, ulagale prigovor koji je odbijen osporenim zaključkom Osnovnog suda. Imajući u vidu da sudska odluka, na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak, više ne egzistira, bespredmetno je daljnje razmatranje pitanja kršenja ljudskih prava u vezi sa postupkom izvršenja te odluke. Pri tom, Ustavni sud ukazuje i da su apelantice u apelaciji istakle da su pokrenule parnični postupak radi utvrđivanja njihovih udjela u predmetnim nekretninama, a shodno čemu, u skladu sa članom 272. Zakona o parničnom postupku mogu zahtijevati izdavanje mjere obezbjeđenja koja bi se ogledala u zabrani otuđenja, sakrivanja, opterećenja ili raspolaganja imovinom na koju je usmjereno potraživanje, do konačne odluke o njihovom tužbenom zahtjevu. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je bespredmetno daljnje razmatranje apelacije.

5. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelantica za donošenje privremene mjere.

6. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2979/12 (Dž.B. i N.B.) | Sudska praksa | Aktio