Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3818/11 («Nada» d.o.o. iz Dervente)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3818/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 3818/11, rješavajući apelaciju «Nada» d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Nada» d.o.o.

podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Dn 000762 11 Rev od 27. jula 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Dn 001027 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi broj 084-0-Dn-07-000 259 od 5.

januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Nada» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, koga zastupa Slavko Mikač, advokat iz Dervente, podnio je 26. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 Dn 000762 11 Rev od 27. jula 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 Dn 001027 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 084-0-Dn-07-000 259 od 5. januara 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 084-0-Dn-07-000 259 od 5. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 13 0 Dn 001027 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za obnovu postupka i izmjenu konačnog sudskog akta rješenja Zemljišne kancelarije Osnovnog suda u Derventi broj 084-0-Dn-07-000 259 od 27. juna 2007. godine, a kojim rješenjem je, između ostalog, na nekretninama pobliže navedenim u rješenju, uknjiženo pravo vlasništva, odnosno suvlasništva u korist Dinke Lukes i Borislava Cigića sa po ½ dijela. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odredbom člana 70. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 54/05) propisano da svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom donesenim na osnovu zakona ili drugog propisa i opšteg akta koji je na osnovu odluke Ustavnog suda RS prestao da važi, ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta. Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog pojedinačnog akta može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke u «Službenom glasniku Republike Srpske», ako od dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke Ustavnog suda RS nije prošlo više od jedne godine. Odluka Ustavnog suda RS predstavlja razlog za ponavljanje postupka pred organom koji je donio konačni ili pravosnažni pojedinačni akt. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je odluka Ustavnog suda RS-a broj U-76/07 kojom je utvrđeno da član 14. stav 4, član 31. u dijelu koji glasi: «upis se vrši na osnovu rješenja o upisu koje donosi zemljišnoknjižni referent», član 43. st. 1. i 2. u dijelu koji glasi: «zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako...» i člana 69. stav 1. tač. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama RS, a ne koju se apelant pozvao u svom zahtjevu za obnovu postupka, donesena 19. februara 2010. godine, a objavljena 22. juna 2010. godine u «Službenom glasniku RS» broj 58/10. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja također naveo da je uvidom u zemljišnoknjižni spis broj 084-0-Dn-07-000 259 utvrdio da je rješenje zemljišnoknjižne kancelarije od 27. juna 2007. godine postalo pravosnažno 24. septembra 2007. godine i da je isto dostavljeno strankama Borislavu Cigiću 8. septembra 2007. godine i Dinki Lukes 6. septembra 2007. godine. Imajući u vidu da je od dana dostavljanja strankama rješenja zemljišnoknjižne kancelarije broj 084- 0-Dn-07-000 259 pa do donošenja odluke Ustavnog suda RS broj U-76/07 od 19. februara 2010. godine proteklo više od jedne godine, Osnovni sud je u smislu odrebe člana 260. stav 1. Zakona o parničnom postupku RS («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) apelantov zahtjev za obnovu postupka i izmjenu konačnog rješenja Zemljišnoknjižne kancelarije Osnovnog suda broj 084-0-Dn-07-000 259 od 27. juna 2007. godine, odbacio kao neblagovremen.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 Dn 000762 11 Rev od 27. jula 2011. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda broj 13 0 Dn 001027 10 Pž od 13. oktobra 2010. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da u vanparničnom postupku nije dopuštena revizija. Naime, članom 25. Zakona o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09; u daljnjem tekstu: ZVP) je propisano da se u vanparničnom postupku može izjavizi revizija samo u stambenim stvarima i u postpku određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti. Vrhovni sud je istaknuo da se time ne isključuje mogućnost da se posebnim zakonom za određeni vanparnični postupak predvidi revizija kao vanredno pravno sredstvo protiv pravosnažnih drugostepenih odluka. Vrhovni sud je naveo da Zakon o zemljišnim knjigama RS («Službeni glasnik RS» br. 67/03, 46/04 i 109/05) ne poznaje reviziju kao pravni lijek u zemljišno-knjižnom postupku, već u odredbi člana 83. propisuje da se na pitanja postupka, koja nisu regulisana tim zakonom, primjenjuju odgovarajuće odredbe opšteg dijela ZVP-a. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da u zemljišno-knjižnom postupku revizija nije dozvoljena, pa je reviziju odbacio kao nedozvoljenu, primjenom člana 247. u vezi sa članom 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku RS («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) i člana 2. stav 2. ZVP-a.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP- 1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelantovom zahtjevu za obnovu postupka nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za obnovu postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3818/11 («Nada» d.o.o. iz Dervente) | Sudska praksa | Aktio