Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4268/12 (I. M.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4268/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević , na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 4268/12, rješavajući apelaciju Ivice Mišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Mišića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 K 000148 12 Kv od 6. novembra 2012. godine i broj 08 0 K 000148 12 Kv od 6. novembra 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Mišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 6. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 K 000148 12 Kv od 6. novembra 2012. godine i broj 08 0 K 000148 12 Kv od 6. novembra 2012. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud usvoji privremenu mjeru «kojom će se naložiti da se iz budžetskih (proračunskih) sredstava [Zapadnohercegovačkog kantona] odmah isplati na [njegov] račun [...], iznos od 22.978,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. juna 2009. godine, pa do isplate».
2. Iz stanja spisa proizilazi da je presudom Kantonalnog suda broj 08 0 K 000148 09 K od 22. juna 2009. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 K 000148 09 Kž od 24. februara 2011. godine, apelant oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo – zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH).
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 K 000148 09 K od 7. septembra 2012. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant presudu Vrhovnog suda broj 08 0 K 000148 09 Kž od 24. februara 2011. godine primio 30. marta 2011. godine, a da je zahtjev za naknadu troškova postupka, putem pošte, podnio 20. jula 2012. godine. Nadalje, Kantonalni sud je istaknuo da je odbrebom člana 200. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) propisano da se zahtjev sa podacima o visini troškova može podnijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude [...]. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 K 000148 12 Kv od 6. novembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 K 000148 09 K od 7. septembra 2012. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio kao neblagovremen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka, pozivajući se na odredbu člana 200. stav 2. ZKP FBiH, obzirom da je zahtjev za naknadu troškova podnesen po proteku roka od 6 mjeseci.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u skladu sa odredbama člana 200. stav 2. ZKP FBiH-a, podnese zahtjev za naknadu troškova postupka najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravosnažne presude [...]. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić