Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4270/12 (N. B.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4270/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 4270/12, rješavajući apelaciju Nade Bruk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nade Bruk podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 001472 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 001472 11 Gž od 28. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 001472 05 P od 29. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Bruk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijela je 6. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 001472 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 001472 11 Gž od 28. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 001472 05 P od 29. marta 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 001472 05 P od 29. marta 2011. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice, Valerije Bruk i Gabrijela Bruk kojim se tražili da se tuženi, Mate Knezović (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da im na ime izgubljene zarade (od obrta RTV Servisa) isplati iznos od 5.508,25 KM, u periodu od 2. januara 2002. godine do 1. januara 2004. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana dospjeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka pa do isplate kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana. Istom presudom su obavezani apelantica, Valerija Bruk i Gabrijel Bruk solidarno naknaditi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 3.060,00 KM, sve u roku od 30 dana.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 001472 11 Gž od 28. decembra 2011. godine odbijena je žalba apelantice, Valerije Bruk i Gabrijela Bruk kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 001472 12 Rev od 14. augusta 2012. godine revizija koju su apelantica, Valerija Bruk i Gabrijel Bruk izjavili protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 001472 11 Gž od 28. decembra 2011. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da iznimno Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su apelantica, Valerija Bruk i Gabrijel Bruk u konkretnom slučaju formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 365. ZPP) pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru, koji ne prelazi cenzus kojeg ima u vidu član 237. stav 2. ZPP-a. S obzirom da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude, ni za jednog od suparničara ne prelazi dozvoljeni vrijednosni kriterij, to iz osnova člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 001472 11 Gž od 28. decembra 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 001472 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 14. augusta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. decembra 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić