Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5386/10 (H. Č., S. M., S. M., H. F. i A. K.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5386/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 5386/10, rješavajući apelaciju Hakije Čomora i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Hakije Čomora, Suada Marića, Samira Mahinića, Hasana Feriza i Alije Kasumovića podnesene protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 002121 08 Uvp od 8. septembra 2010. godine, u odnosu na navode o povredi prava iz čl. II.2. (1) c, k. i n. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Hakija Čomor, Suad Marić, Samir Mahinić, Hasan Feriz i Alija Kasumović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Mostara, koje zastupa Senad Droce, advokat iz Mostara, podnijeli su 2. decembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 002121 08 Uvp od 8. septembra 2010. godine.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 5386/10, AP 5387/10, AP 5388/10, AP 5389/10 i AP 5390/10. Dakle, ukupno je podneseno 5 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluku pod brojem AP 5386/10.
3. Iz stanja spisa predmeta proizilazi da je Služba za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba) u drugoj polovini 2007. godine donijela rješenja kojima su apelantima priznata prava na ličnu invalidninu po osnovu vojnog invaliditeta, te određen iznos invalidnine u različitom mjesečnom iznosu. Po navodima apelanata, ova rješenja nisu nikada izvršena, odnosno, nisu im isplaćeni iznosi lične invalidnine određeni tim rješenjima, čime su im povrijeđena prava iz Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je Kantonalni sud je rješenjem broj 07 0 U 000922 08 U od 8. augusta 2008. godine odbacio zahtjev apelanata za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH). U obrazloženju je istaknuto da se u smislu člana 60. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FbiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) može zahtijevati zaštita prava i osnovnih sloboda garantovanih Ustavom FBiH, ako nije osigurana druga sudska zaštita. Kantonalni sud je istaknuo da, na osnovu predočenog, proizilazi da je u postupku izvršenja rješenja Službe (kojima su apelantima određeni iznosi lične invalidnine) osigurana druga sudska zaštita, odnosno pravo na pokretanje upravnog spora u slučaju da u upravnom postupku ne uspiju ishoditi provođenje izvršenja tih rješenja. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni kumulativni uslovi za zaštitu prava ili osnovnih sloboda zajamčenih Ustavom FBiH kod nadležnog suda.
5. Vrhovni sud je donio presudu broj 07 0 U 002121 08 Uvp od 8. septembra 2010. godine kojom je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 U 000922 08 U od 8. augusta 2008. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primjenio zakon i za svoju odluku dao potpune i valjane razloge, te da nije povrijedio federalni propis niti pravila federalnog zakona koja bi mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Obzirom na navedeno Vrhovni sud je zaključio da je zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan, pa je primjenom člana 46. stav 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci presude.
6. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i to pravo na jednakost pred zakonom iz člana II.2. (1) c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II.2. (1) k. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i pravo na socijalnu zaštitu iz člana II.2. (1) n. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz člana II.2. (1) c. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II.2. (1) k. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i pravo na socijalnu zaštitu iz člana II.2. (1) n. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, apelanti se pozivaju na navodnu povredu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome ne navode ni jednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, niti se pozivaju na bilo koju odredbu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, za koje smatraju da su povrijeđene. S obzirom da su apelanti naveli samo povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji u odnosu na navodne povrede Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer ista, u smislu člana VI/.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu».
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić