Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-903/12 (K. Z.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-903/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 903/12, rješavajući apelaciju Kose Zavođa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kose Zavođa podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 015646 12 Rev od 7. juna 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 015646 12 Rsž od 1. februara 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 015646 10 Rs od 21. septembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Kosa Zavođa (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijela je 8. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 015646 12 Rsž od 1. februara 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 015646 10 Rs od 21. septembra 2011. godine. Apelantica je 3. jula 2012. godine dopunila apelaciju i Ustavnom sudu dostavila rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 Rs 015646 12 Rev od 7. juna 2012. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 Rs 015646 10 Rs od 21. septembra 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 85 0 Rs 015646 12 Rsž od 1. februara 2012. godine odbačen je kao neblagovremen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se Javna zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Doboj, obaveže da joj na ime troškova toplog obroka isplati iznos od 2.180,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. aprila 2007. godine pa do isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. Rješenjem je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Nakon toga, Vrhovni sud je rješenjem broj 85 0 Rs 015646 12 Rev od 7. juna 2012. godine odbacio kao nedozvoljenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda broj 85 0 Rs 015646 12 Rsž od 1. februara 2012. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, u obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 254. ZPP propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen (stav 1.), da se u tom postupku primjenjuju odredbe tog zakona o reviziji protiv presude (stav 4.), te da revizija protiv rješenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija ni protiv pravosnažne presude (stav 2.). Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažnog rješenja iznosi 2.180,00 KM, dakle ne prelazi iznos od 10.000,00 KM iz čega slijedi da, primjenom člana 237. stav 2. u vezi sa članom 254. st. 2. i 4. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a. Shodno tome, Vrhovni sud je primjenom člana 247. stav 1. i člana 254. stav 4. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. odbacio reviziju kao nedozvoljenu.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv rješenja Okružnog suda izjavila reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 85 0 Rs 015646 12 Rsž od 1. februara 2012. godine.
8. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju Okružni i Osnovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, već je njena tužba, odbačena iz formalnih razloga, obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu, čime je izgubila pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine ). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju.
9. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogali meritorno odlučivati o njenoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić