Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-933/12 (G. M.)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-933/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 933/12, rješavajući apelaciju Gordana Milinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordana Milinića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003654 10 U od 9. januara 2012. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordan Milinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 9. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 003654 10 U od 9. januara 2012. godine.

2. Zaključkom Grada Mostara Odjela društvenih djelatnosti (u daljnjem tekstu: Odjel) broj UPI-

06-25-642/05 od 3. jula 2009. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za povrat u posjed stana u Mostaru, u ulici Dr. Ante Starčevića broj 32 d, III sprat. U obrazloženju zaključka je naveo da je odredbom člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/04; u daljnjem tekstu: Zakon) propisano da se zahtjev za vraćanje stana u posjed mora podnijeti u roku do 15 mjeseci od stupana na snagu Zakona, odnosno do 4. jula 1999. godine. Izuzetno, rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana iz člana 2. stav 5. i člana 18b. stav 1. kao i člana 83a. stav 4. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima («Službene novine FBiH» broj 19/99), je produžen do 4. oktobra 1999. godine. U obrazloženju zaključka je, između ostalog, navedeno da je u toku postupka utvrđeno da je predmetni stan proglašen napuštenim i da je dodjeljen na privremeno korištenje, kao i da isti nije uništen niti oštećen. Nadalje je u obrazloženju zaključka navedeno da je apelant 9. septembra 1999. godine podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), dakle nakon proteka prekluzivnog roka, pa je njegov zahtjev za povrat stana, u skladu sa navedenim zakonskim odrebama, odbačen kao neblagovremen.

3. Osim toga, Odjel je u zaključku naveo da je, cijeneći navode stranaka da je zahtjev podnesen 16. marta 1999. godine, utvrdio da u spisu zaista postoji potvrda o prijemu pošiljke na kojoj je otisnut poštanski pečat Pošte Sarajevo, sa datumom 16. marta 1999. godine, ali je iz iste jasno vidljivo da je ta pošiljka upućena primaocu «Općina Mostar-Zapad, Ured za stambeno-komunalne poslove – Općinska zgrada». Nadalje, Odjel je naveo da je nedvojbeno utvrđeno da je organ po tom zahtjevu postupio i riješio predmet utvrđujući da se apelantu ne priznaje stanarsko pravo i da nema pravo na povrat predmetnog stana i to svojim rješenjem broj 07/II-3-303/99 od 14. decembra 2000. godine. Odjel je zaključio da je predmet konkretnog postupka, isključivo zahtjev koji je predan CRPC-u. S obzirom na navedeno, Odjel je utvrdio da apelant nije CRPC-u u okviru prekluzivnog roka podnio zahtjev za povrat u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo. Konačno, Odjel je u zaključku istaknuo da je odredbom člana 5. stav 3. Zakona jasno propisano «Ako nosilac stanarskog prava u roku propisanom ovim članom ne podnese zahtjev za povrat stana nadležnom upravnom organu, nadležnom sudu ili [CRPC-u], odnosno zahtjev za izvršenje odluke [CRPC-a] u roku navedenom u Zakonu o izvršenju odluka [CRPC-a], («Službene novine Federacije BiH», br. 43/99 i 51/00), prestaje mu stanarsko pravo». Odjel je također istaknuo da su takvi rokovi prekluzivni pa se zahtjevi podnijeti nakon isteka istih moraju odbaciti.

4. Rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-Neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Minisarstvo) broj UP-II-09-04-25-59/06 od 7. januara 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Odjela broj UPI-06-25-

642/05 od 3. jula 2009. godine.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 003654 10 U od 9. januara 2012. godine odbijena je kao neosnovana tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UP-II-

09-04-25-59/06 od 7. januara 2010. godine.

6. Prema stanju spisa proizlazi da je apelant Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 003654 10 U od 9. januara 2012. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da li je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, apelant ukazuje i na povredu čl. od 1-7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije kao i na povredu člana 1. Protokola broj 12 (opća zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) glasi:

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41. 1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

12. Apelant odlučuje koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-933/12 (G. M.) | Sudska praksa | Aktio