Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-997/12 (D.Ć.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-997/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 997/12, rješavajući apelaciju D.Ć, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.Ć. podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 008393 11 Kps od 18. januara 2012. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. D.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Suljo Delić, advokat iz Mostara, podnio je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 008393 11 Kps od 18. januara 2012. godine.
2. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je optužnicom broj T20 0 KT 0001019 11 od 20. decembra 2011. godine optužilo apelanta da je, u vrijeme i na način pobliže opisan u činjeničnom dijelu optužnice, počinio krivično djelo nedozvoljeno korištenje autorskih prava iz člana 243. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), u vezi sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH» broj 63/10). Sudija za prethodno saslušanje Suda BiH je 26. decembra 2011. godine potvrdio navedenu optužnicu.
3. Protiv optužnice Tužilaštva, apelant je 10. januara 2012. godine uložio prethodne prigovore kojima osporava zakonitost dokaza na kojima se optužnica zasniva, te predložio da se isti izdvoje i vrate tužiocu. Pored toga, apelant je u prethodnim prigovorima ukazivao i na formalne nedostatke optužnice, u smislu člana 233. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 227. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP BiH).
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 008393 11 Kps od 18. januara 2012. godine odbijeni su kao neosnovani prethodni prigovori apelantovog branioca podneseni protiv optužnice Tužilaštva broj T20 0 KT 0001019 11 od 20. decembra 2011. godine koja je potvrđena 26. decembra 2011. godine. Sud BiH je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da će predmetni dokazi biti cijenjeni u okviru dokaznog postupka na glavnom pretresu, te da će apelant i njegov branilac imati mogućnost u toku glavnog pretresa, a eventualno, i u žalbenom postupku, isticati prigovore o njihovoj navodnoj nezakonitosti. Konačno, Sud BiH je u obrazloženju rješenja naveo da su prethotni prigovori apelanta neosnovani, zbog čega je, na osnovu člana 233. stav 3. ZKP-a BiH odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Suda BiH broj S1 3 K 008393 11 Kps od 18. januara 2012. godine kojim je odlučeno o prethodnim prigovorima apelanta protiv optužnice Tužilaštva broj T20 0 KT 0001019 11 od 20. decembra 2011. godine, protiv kojeg nije moguće izjaviti posebnu žalbu, a apelant smatra da mu je zbog nezakonitog pretresa prostorija i oduzimanja predmeta povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
9. Ustavni sud zapaža da rješenje Suda BiH koje se pobija apelacijom, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, već je samo odlučeno o prethodnim prigovorima protiv optužnice Tužilaštva broj T20 0 KT 0001019 11 od 20. decembra 2011. godine, potvrđene 26. decembra 2011. godine.
10. S obzirom da krivični postupak još nije okončan, slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povreda prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić