Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-998/12 («Merhamet» Savez dobrotvornih društava u Bosni i Hercegovini)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Upis u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-998/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 998/12, rješavajući apelaciju «Merhamet» Savez dobrotvornih društava u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Merhamet» Savez dobrotvornih društava u Bosni i Hercegovini podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 004410 09 U od 16. februara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Merhamet» Savez dobrotvornih društava u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Osman Pekarić, generalni sekretar apelanta, podnio je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 004410 09 U od 16. februara 2012. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo rješenje broj 07-50.1-116-4/05 od 10. oktobra 2007. godine kojim je ukinuta registracija apelanta upisanog u Registar udruženja na razini Bosne i Hercegovine, knjiga 1, broj RU-
251/05 od 21. februara 2005. godine, zbog nepostupanja po nalogu prvostepnog organa u pogledu izmjene naziva i znaka udruženja.
3. Nakon toga, Komisija za žalbe Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) je svojim rješenjem broj 01-02-7/08 od 13. januara 2008. godine odbila kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Ministarstva broj 07-50.1-116-4/05 od 10. oktobra 2007. godine.
4. Sud BiH je, u upravnom sporu apelanta protiv rješenja Komisije broj 01-02-7/08 od 13. januara 2008. godine, u upravnoj stvari upisa u registrar udruženja, donio presudu broj S1 3 U 004410 09 U od 16. februara 2012. godine kojom je odbijena apelantova tužba kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da je osporeno rješenje pravilno i zakonito, jer se zasniva na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Nadalje je navedeno da je uvidom u spis utvrđeno da je apelant 21. februara 2005. godine upisan u Registar udruženja u skladu sa odrebama Zakona o udruženjima i fondacijama BiH («Službeni glasnik BiH» br. 32/01 do 63/08). Nadalje je navedeno da iz podataka u spisu i obrazloženja osporenog rješenja Komisije proizilazi da je prvostepeni organ Ministarstvo obavješteno od strane HO «Merhamet» Muslimansko dobrotvorno društvo iz Sarajeva da je pravosnažnom odlukom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-
0-Pž-06-000250 od 9. januara 2007. godine, apelantu zabranjena upotreba u pravnom prometu naziva «Merhamet», kao i prava na dalje korištenje žiga, jer je apelant povrijedio pravo na žig navedenom udruženju i djelo nelojalne konkurencije. Također, Sud BiH je u obrazloženju naveo da je prvostepeni organ svojim aktom od 4. aprila 2007. godine pozvao apelanta da u roku od 30 dana podnese zahtjev za izmjenu naziva i promjene znaka u skladu sa članom 30. stav 2. Zakona o udruženjima i fondacijama BiH. Međutim, kako apelant nije postupio u skladu sa navedenim aktom, prvostepeni organ je ponovo pozvao apelanta da otkloni ukazane nedostatke uz upozorenje da će ukoliko ne postupi po navedenim uputama, donijeti rješenje o brisanju iz registra udruženja u skladu sa odredbom člana 30. stav 2. Zakona o udruženjima i fondacijama BiH. Sud BiH je u obrazloženju presude naveo da apelant nije postupio po nalogu Ministarstva pravde, odnosno nije dostavio zahtjev za promjenu imena i znaka, pa je prvostepeni organ, postupajući u skladu sa odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama BiH 10. oktobra 2007. godine, donio rješenje kojim se ukida registracija apelanta. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zaključio da je neosnovan apelantov prigovor da se prvostpeno i osporeno rješenje temelje na nepotpuno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju.
5. Apelant smatra da je osporenom presudom Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Budući da apelant smatra da je osporenom presudom, u postupku upisa u registrar udruženja povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na apelantov slučaj.
8. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenljiv na taj postupak.
10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na slučaj apelanta. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku u kojem je ukinuta registracija apelanta upisana u registar udruženja nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Takođe, apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom odlučivalo o postojanju zakonskih odnosno proceduralnih osnova za upis u registar udruženja, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić