Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-161/10 (S. M.-R.)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-161/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 161/10, rješavajući apelaciju Slavka Mišurića-Ramljaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Mišurića-

Ramljaka podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 001570 08 Gž od 21. oktobra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku broj 49 0 P 001570 07 P od 19. augusta 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Mišurić-Ramljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnio je 14. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 P 001570 08 Gž od 21. oktobra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 P 001570 07 P od 19. augusta 2008. godine.

2. Apelant i Snježana Mišurić-Ramljak podnijeli su 24. januara 2007. godine tužbu Općinskom sudu protiv Ahmeda Dukatara i Ljiljane Dukatar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi povrata dijela zemljišne parcele označene kao k.č. br. 277/1, odnosno 277/5 k.o. Palež.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 49 0 P 001570 07 P od 19. augusta 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 49 0 P 001570 08 Gž od 21 oktobra 2009. godine, određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari s tim da će se postupak nastaviti kada se završi parnični postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem 49 0 P 0019 01 07 P. U obrazloženju rješenja je navedeno da se odluka u predmetnom postupku ne može donijeti dok ovaj sud ne riješi prethodno pitanje i donese odluku u predmetu broj 49 0 P 001901 07 P, koji se odnosi na ustanovljavanje prava vlasništva na dijelu k.č. br. 277/1, odnosno 277/5 k.o. Palež.

4. Kantonalni sud je naveo da su apelanti protiv prvostepenog rješenja blagovremeno podnijeli žalbu, navodeći da sud predmetni postupak nije mogao prekinuti radi rješavanja prethodnog pitanja u postupku koji su pokrenuli pred ovim sudom radi utvrđivanje prava vlasništva na parceli označenoj kao k.č. br. 277/1 i k.č. br. 276/2 upisanoj u zk. ul. br. 522 k.o. Palež. Međutim, Kantonalni sud je na temelju nalaza vještaka geometra utvrdio da je predmet oba parnična postupka ista nekretnina, pa je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio da odluka u konkretnoj pravnoj stvari zavisi od odluke u predmetu broj 49 0 P 001901 07 P. S tim u vezi je ukazao na odredbu člana 379. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da će sud odrediti prekid postupka ako odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dok se članom 12. istog zakona prethodno pitanje definiše kao pitanje koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos od čijeg postojanja zavisi odluka suda, o kojem odlučuje sud ili neki drugi nadležni organ i o kojem još nije donesena odluka. Kako u konkretnoj pravnoj stvari odluka suda zavisi od postojanja apelantovog prava čije se postojanje utvrđuje u parničnom postupku koji se vodi između istih stranaka, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud na temelju pravilne primjene odredbi ZPP predmetni postupak prekinuo radi rješavanja prethodnog pitanja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da „nema prethodnog pitanja zbog kojeg su sudovi trebali prekinuti predmetni postupak, jer svoj tužbeni zahtjev zasniva na tvrdnji da je vlasnik predmetnog zemljišta za šta je sudu ponudio dokaze a da tuženi imaju priliku svoje tvrdnje dokazati“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju predmet osporavanja rješenja Kantonalnog i Općinskog suda kojim je određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari s tim da će se postupak nastaviti kada se završi parnični postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem 49 0 P 0019 01 07 P. Razlozi i obrazloženja koje su u tom smislu ponudili redovni sudovi ne ostavljaju utisak proizvoljnosti primjene materijalnog prava. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da ne postoje razlozi zbog kojih bi sudovi trebali prekinuti predmetni postupak „jer nema prethodnog pitanja“, odnosno da je na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje ili pravo na apelantovu imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-161/10 (S. M.-R.) | Sudska praksa | Aktio