Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-169/10 („Swisslion“ Industrija alata AD Trebinje)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokazni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-169/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 169/10, rješavajući apelaciju „Swisslion“ Industrija alata AD Trebinje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Swisslion“ Industrija alata AD Trebinje podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-PSŽ-09-000109 od 10. novembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči – Odjeljenje za prekršaje broj 094-1-P-

09 000236 od 21. septembra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Swisslion“ Industrija alata AD Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 14. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-PSŽ-09-

000109 od 10. novembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči – Odjeljenje za prekršaje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-1-P-09 000236 od 21. septembra 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 094-1-P-09 000236 od 21. septembra 2009. godine apelant kao pravno lice i Šarenac (Dušana) Milan kao odgovorno lice su kažnjeni što su 16. aprila 2009. godine dozvolili da u javnom saobraćaju učestvuje njihovo vozilo TMV marke „Fap", reg. br. 230-M-

824, a koje je bilo tehnički neispravno (neispravan uređaj za zaustavljanje, radna kočnica na drugoj osovini, stop razlike loše i pomoćna kočnica, usporenje i stop razlike loše, pneumatici na drugoj osovini - različite šare profil gume). Konkretno, navedenog dana oko 09,00 časova u mjestu Brod na Drini, opština Foča, navedenim vozilom je upravljao vozač Vujović Svetozar čime su odgovorna lica počinili prekršaj iz člana 203. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 6/06, 75/06,-ispravka 44/07; u daljnjem tekstu: ZOOBS), pa je stoga apelant kao pravno lice kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM, a Šarenac Milan kao odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM.

3. Na osnovu svih provedenih dokaza ovlašćenog organa, Osnovni sud je nesporno utvrdio da u vrijeme i na mjestu preciziranom u rješenju, zaustavljeno i kontrolisano navedeno vozilo u vlasništvu apelanta, a kojim je upravljao vozač Vujović Svetozar, te da je vozilo upućeno na vanredan tehnički pregled u AD Auto servis Brod na Drini i tom prilikom je utvrđena neispravnost na navedenom vozilu. Prednje utvrđenje, kako je naveo Osnovni sud, proizilazi iz iskaz svjedoka Ivanović Danka, policajca PS za BS Foča, koji u svojoj izjavi potvrdio da je kritičnog dana i vremena kontrolisao predmetno vozilo te da je isto uputio na vanredan tehnički pregled kojem je i prisustvovao. Kako je naveo Osnovni sud, prilikom vršenja pregleda utvrđena je neispravnost na predmetnom vozilu i to na uređaju za zaustavljanje - pomoćna radna kočnica na pogonskoj osovini te različiti profili guma na toj osovini, zbog čega je vozaču izdat prekršajni nalog, te podnesen izvještaj o prekršaju za apelanta kao pravno lice i odgovorno lice Šarenac Milana. U toku postupka je svjedok Mališ Jovo u svojoj izjavi je potvrdio da je kritičnog dana i vremena vršio vanredan tehnički pregled predmetnog vozila i da je tom prilikom utvrdio određene neispravnosti. Osnovni sud je cijenio i izvedene dokaze apelanta i odgovornog lica kao i iskaz svjedoka Bodiroga Branka, a koji u svojoj izjavi navodi da je zaposlen u Tehničkoj školi u Trebinju i da radi kao kontrolor tehničke ispravnosti, te da je 6. aprila 2009. godine radio redovan tehnički pregled na predmetnom vozilu i da je isto bilo ispravno, a da je 22. aprila 2009. godine vršio vanredni tehnički pregled istog vozila, te da je isto i tada bilo ispravno, Osnovni sud je prihvatio, ali na osnovu istog nije mogao izvesti zaključak da je predmetno vozilo kritičnog dana bilo ispravno. Osnovni sud je prihvatio materijalne dokaze odbrane, izvještaj o tehničkom pregledu vozila od 6. aprila 2009. godine i 22. aprila 2009. godine iz kojih proizilazi da je predmetno vozilo bilo tada ispravno. Odbranu apelanta i odgovornog lica, a smislu da je izricanjem kazne vozaču postignuta svrha kažnjavanja, te da pravno lice i odgovorno lice ne snose odgovornost koja je nastupila u toku vožnje, Osnovni sud nije prihvatio. Također, navode da oni vozilo iz kruga firme nisu pustili neispravno, da je vjerovatno došlo do gumi defekta, pa je vozač sam mijenjao gume, Osnovni sud također nije prihvatio već ih je ocijenio neosnovanim, neodrživim i neargumentovanim i iskonstruisanim s ciljem izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Kako je po mišljenju Osnovnog suda ovlašćeni organ dokazao da su apelant i odgovorno lice počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, a u dokaznom postupku nije uvrđen ni jedan od osnova koji bi isključivao njihovu prekršajnu odgovornost, to je Osnovni sud iste oglasio odgovornim i kaznio po zakonu. Prilikom donošenja odluke o prekršajnoj sankciji koju treba primijeniti prema apelantu i odgovornom licu, Osnovni sud je vodio računa o svim okolnostima koje mogu uticati na vrstu i visinu prekršajne sankcije. Na strani apelanta i odgovornog lica, Osnovni sud nije pronašao otežavajućih okolnosti, dok je kao olakšavajuće okolnosti cijenio i uzeo u obzir da izvršenjem odnosnog prekršaja nisu prouzrokovane posljedice, pa im je za počinjene prekršaje izrekao novčane kazne kao u izreci rješenja.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-PSŽ-09-000109 od 10. novembra 2009. godine žalba apelanta i odgovornog lica je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Okružni sud je istakao da smatra da je prvostepeni sud pravilno donio zaključak o prekršajnoj odgovornosti apelanta i odgovornog lica Naime, u članu 203. stav 1. ZOOBS-a je utvrđeno da vozila na putu moraju da ispunjavaju propisane uslove u pogledu dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja, zaštite čovjekove okoline kao i da imaju ispravne uređaje i opremu. Ni za Okružni sud nije sporna činjenica da je 16. aprila 2009. godine zaustavljeno teretno motorno vozilo marke „Fap“ registarski broj 230-M-

824, vlasništvo apelanta, te da su nakon urađenog vanrednog tehničkog pregleda, istog dana, utvrđene nepravilnosti na uređajima na predmetnom vozilu. Ta okolnost je potvrđena i iskazom svjedoka Danka Ivanovića i drugim materijalnim dokazom, zapisnikom o vanrednom tehničkom pregledu, pa je očigledno da su se, kako je naveo i Okružni sud, u radnji apelanta i odgovornog lica stekla sva obilježja navedenog prekršaja. Tvrdnje apelanta i odgovornog lica da je u toku vožnje došlo do zamjene gume te da je to prouzrokovalo razlike u dijagramima kočenja, prvostepeni sud, kako zaključuje Okružni sud, pravilno nije uzeo kao relevantne, jer apelant i odgovorno lice nisu prezentirali nijedan dokaz koji bi potvrdio njihove navode. Što se tiče dijela žalbe u kojoj apelant i odgovorno lice osporavaju mogućnost kažnjavanja pravnog i odgovornog lica u slučaju kada je kažnjen vozač teretnog motornog vozila isti je takođe neosnovan. Članom 127. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06; u daljnjem tekstu: KZ RS) propisano je da će za krivično djelo koje je učinilac učinio u ime, za račun ili u korist pravnog lica odgovarati pravno lice kada obilježje krivičnog djela proizilaze iz odluke, naloga ili odobrenja rukovodećih ili nadzornih organa pravnog lica. Na osnovu člana 8. stav 1. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“, broj 34/06), navedeni član će se „mutatis mutandis“ primjenjivati i u prekršajnom postupku te, obzirom da su apelant i odgovorno lice dozvolili da u saobraćaju učestvuje predmetno vozilo koje je u trenutku pregleda bili tehnički neispravno, povrijedili su na taj način propis iz člana 203. stav 1. ZOOBS-a. To stoga što je nastupila prekršajna odgovornost apelanta i odgovornog lica, pa je, po mišljenu Okružnog suda, prvostepeni sud pravilno donio rješenje kojim ih je oglasio odgovornim za navedeni prekršaj. Okružni sud je zaključio da se u žalbi kao žalbeni osnov navodi i odluka o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu, ali je evidentno da je apelantu i odgovornom licu izrečena sankcija u najnižem iznosu te da nema mogućnosti za njeno umanjenje. Apelant i odgovorno lice nisu podnijeli nijedan dokaz zbog koga bi im se eventualno mogla izreći uslovna osuda, pa stoga Okružni sud smatra da je prvostepeni sud izrekao pravilnu sankciju za počinjeni prekršaj kojom će se postići svrha kažnjavanja. Zbog svega navedenog, Okružni sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja shodno članu 67. Zakona o prekršajima RS.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da sud nije uvažio nalaz redovnog tehničkog pregleda vozila od 6. aprila 2009. godine, znači deset dana prije navodnog prekršaja, niti nalaza vanrednog tehničkog pregleda od 22. aprila 2009. godine, dakle šest dana poslije navodnog prekršaja. Apelant smatra da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje pa je iz toga proistekla i pogrešna primjena i pravnih propisa. U obrazloženju presude drugostepeni sud tvrdi da apelant odnosno njegov vozač nije vršio zamjenu gume, jer navodno nije prezentovao ni jedan dokaz kojim bi potvrdio te navode, niti su uvažili svjedočenje policajca Danka Ivankovića. Apelant navodi da je policajac na licu mjesta kaznio vozača novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM, pa je samim tim kažnjavanjem ispunjena svrha kažnjavanja, jer u tom slučaju nema mjesta kažnjavanju apelanta i odgovornog lica, jer se u tom slučaju radi o dvostrukom kažnjavanju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku koji je vođen protiv apelanta i odgovornog lica. U vezi s tim, Ustavni sud je u brojnim predmetima ukazao da je, sa stanovišta sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), «krivična optužba» autonomni koncept, pa stoga neko djelo koje je u domaćem zakonu kvalifikovano kao prekršaj može, ipak, pokrenuti pitanje «krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ako je suštinski karakter legislativne sheme po svojoj prirodi krivični, a ne građanski. Da bi se odredilo da li je suštinski karakter legislativne sheme krivični, sudovi moraju razmotriti niz faktora, uključujući posebno: a) da li je cilj ili jedan od ciljeva relevantnih zakona sprečavanje ili kažnjavanje određenog ponašanja; b) ako postoji cilj sprečavanja ili kažnjavanja, da li ponašanje koje treba biti spriječeno ili kažnjeno implicira krivicu (naprimjer, nepoštenje ili nebriga); i

c) koja visina kazne se može nametnuti za prekršaj (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, st. 20-21).

8. U konkretnom slučaju radi se o primjeni ZOOBS-a, koji ima za cilj, između ostalog, osigurati odvijanje saobraćaja na putevima i sankcioniranje određenih ponašanja u saobraćaju, pa Ustavni sud smatra da je legislativna regulativa vezana za ovaj predmet, u suštini, krivična po svojoj prirodi. Ustanovljavanje odgovornosti u ovom slučaju zasnovano je na odluci da je apelant počinio prekršaj iz člana 203 stav 1. ZOOBS-a, pa je stoga i apelanta i odgovorno lice kaznio novčanim kaznama. Stoga, uzimajući u obzir sve relevantne faktore, Ustavni sud zaključuje da apelant ima pravo na ukupnu proceduralnu zaštitu koja je na raspolaganju pri utvrđivanju «krivične optužbe» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Nadalje, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima apelanta o povredi prava na pravično suđenje koji se u suštini zasnivaju na tvrdnji o proizvoljnoj i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom prekršajnom postupku proveden dokazni postupak i da je rješenje o prekršajnoj odgovornosti apelanta i odgovornog lica zasnovana na ukupnoj analizi izvedenih dokaza uz obrazloženja koja, prema mišljenju Ustavnog suda, ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno ili neprihvatljivo sama po sebi, niti dovode u sumnju zaključke o apelantovoj krivici, uz relevantnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Osnovni sud je proveo i dokaze koje je predložila odbrana, ali ih nije prihvatio, dajući za to potpuno argumentirana i logična obrazloženja.

Dakle, Osnovni sud je, a nakon njega i Okružni sud, analizirao sve izvedene dokaze, te su o svojim zaključcima dali obrazloženja koja u cijelosti zadovoljavaju kriterije i standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, uz pozivanje na relevantne odredbe KZ RS, na čiju primjenu ukazuje odredba člana 8. Zakona o prekršajima, dao razloge zašto smatra neosnovanim navode apelanta da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost apelanta i odgovornog lica, a takva obrazloženja u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-169/10 („Swisslion“ Industrija alata AD… | Sudska praksa | Aktio