Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-194/10 (Ž. M.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-194/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 194/10, rješavajući apelaciju Živka Mizdraka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Mizdraka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Pžp-09-
000 230 od 30. novembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 087-0-Pr-08-000 198 od 6. oktobra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Živko Mizdrak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Miroslav Janjić, advokat iz Teslića, podnio je 15. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Pžp-09-000 230 od 30. novembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 087-0-Pr-08-000 198 od 6. oktobra 2009. godine.
2. Rješenjem zbog propuštanja Osnovnog suda broj 087-0-Pr-08-000 198 od 6. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, apelant je kao vlasnik SZTR «Hilton-2» Teslić proglašen odgovornim što je 5. i 12. marta 2008. godine, prilikom inspekcijskog pregleda Republičke uprave za inspekcijske poslove, utvrđeno da se ne vode evidencije propisane zakonom, odnosno da nije postupljeno po kontrolnom zapisniku i rješenju inspekcije, čime je počinio prekršaje iz člana 48. stav 1, člana 6. stav 1, člana 45. stav 1. Zakona o trgovini («Službeni glasnik RS» broj 6/07, u daljnjem tekstu: ZOT) i člana 31. stav 2. Zakona o kontroli prometa dragocjenih metala, zbog čega mu je izrečena novčana kazna. Navedenim rješenjem apelantu je za učinjeni prekršaj iz člana 48. stav 1. ZOT-a izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, za prekršaj iz člana 6. stav 1. ZOT-a novčana kazna u iznosu od 300,00 KM, za prekršaj iz člana 45. stav 1. ZOT-a novčana kazna u iznosu od 300,00 KM i za prekršaj iz člana 31. stav 2. Zakona o kontroli prometa dragocjenih metala novčana kazna u iznosu od 100,00 KM. Na osnovu člana 12. stav 1. Zakona o prekršajima («Službeni glasnik RS» broj 34/06, u daljnjem tekstu: ZOP) apelantu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1.600,00 KM.
3. U obrazloženju rješenja Osnovnog suda je navedeno da je prekršajnim nalogom Republičke uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Inspekcija) od 17. marta 2008. godine protiv apelanta pokrenut prekršajni postupak radi prekršaja koji su bliže opisani u izreci rješenja. U obrazloženju je navedeno da je dva puta zakazan usmeni pretres, i to: 3. jula i 6. oktobra 2009. godine. Apelant je bio prisutan na pretresu od 3. jula 2009. godine (koji je odgođen zbog nepristupanja svjedoka) a na tom pretresu je konstatovano da je apelantu uručeno rješenje Inspekcije od 17. marta 2008. godine. Na istom pretresu apelant je prigovorio da je predmetni prekršajni nalog nečitak, te je konstatovano da će se, po potrebi, urediti na sljedećem pretresu, koji je zakazan za 6. oktobar 2009. godine na koji je pozvan svjedok-inspektor. Dalje je konstatovano da se apelant nije odazvao na usmeni pretres zakazan za 6. oktobar 2009. godine, niti je svoj izostanak opravdao, a o njemu je bio uredno obaviješten. Osnovni sud je, obrazlažući rješenje, istakao da je prihvatio materijalne dokaze Inspekcije, te utvrdio da je apelant izvršio prijavljene prekršaje. Stoga je Osnovni sud postupio shodno odredbi člana 44. stav 1. ZOP-a na način da okrivljeni koji se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa odredbom člana 33. stav 4. ili člana 43. stav 3. ZOP-a, smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem. Prilikom odlučivanja o visini jedinstvene novčane kazne Osnovni sud je uvažio prijedlog predstavnika Inspekcije kojim su predložene minimalne novčane kazne propisane u zakonu za pojedinačne prekršaje, ocjenjujući da će se takvim vidom kazne postići svrha, tj. da će se apelant ubuduće kloniti činjenja prekršaja ove ili slične vrste.
4. Rješenjem broj 013-0-Pžp-09-000 230 od 30. novembra 2009. godine Okružni sud je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 16. oktobra 2009. godine. Obrazlažući neosnovanost apelantovih žalbenih prigovora, Okružni sud je istakao da se apelant u vrijeme određeno za usmeni pretres nije pojavio a uredno je pozvan i upozoren u smislu odredbe člana 43. stav 3. ZOP-a, niti je svoj izostanak opravdao, pa se u smislu odredbe člana 44. stav 1. ZOP-a smatra da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem. Prema ocjeni Okružnog suda, Osnovni sud je pravilno donio rješenje kojim je apelant proglašen krivim zbog propuštanja i izrekao mu odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza dostavljenih od ovlašćenog organa (Inspekcije). U pogledu neosnovanosti žalbenih navoda koji se odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, Okružni sud je istakao da, prema sadržaju spisa, proizlazi da je na prvom usmenom pretresu apelant prigovorio da je prekršajni nalog nečitko ispisan, te je sljedeći pretres na koji je pozvan svjedok-inspektor zakazan za 6. oktobar 2009. godine o čemu je apelant usmeno obaviješten. Rješenje Inspekcije od 17. marta 2008. godine u kojem je precizno navedeno koji su nedostaci utvrđeni na apelantovoj strani dostavljeno je apelantu, što je vidljivo iz fotokopije dostavnice, zbog čega se apelant, prema ocjeni Okružnog suda, u žalbi neosnovano pozivao na to da nije upoznat šta mu je stavljeno na teret. Budući da Okružni sud nije utvrdio postojanje procesnih povreda, ocijenio je pravilnim i zakonitim rješenje Osnovnog suda kojim je apelant proglašen krivim za počinjene prekršaje i izrečena mu odgovarajuća prekršajna sankcija.
5. Apelant smatra da mu je rješenjima Okružnog suda i Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencija. Povredu prava na pravično suđenje apelant obrazlaže propuštanejm drugostepenog suda da otkloni nedostatke koje je počinio prvostepeni sud prilikom dostavljanja prekršajnog naloga. S tim u vezi, apelant je naveo da je na prvom pretresu konstatovano da je prekršajni nalog nečitak, te da se ovlaštena osoba Inspekcije obavezala urediti prekršajni nalog. Međutim, Okružni sud u pobijanom rješenju polazi od činjenice da je on bio upoznat sa prekršajima koji su mu stavljeni na teret već prilikom uručivanja rješenja Inspekcije iz marta 2008. godine, pa je navodno neosnovano njegovo pozivanje da mu nije omogućeno da se jasno upozna sa radnajma koje su mu stavljene na teret. Apelant smatra da su osporena rješenja rezultat povreda učinjenih u postupku u kom mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je u obrazloženju prvostepenog rješenja konstatovano da se usmeni pretres realizirao na dva ročišta, da je apelant pristupio na prvi pretres (3. jula 2009. godine) koji je odgođen zbog nepristupanja svjedoka, na kojem je konstatovano da je apelantu uručeno rješenje Inspekcije od 17. marta 2008. godine u kojem su precizno navedeni nedostaci utvrđeni na apelantovoj strani. Osim toga, konstatovano je da će se po potrebi na sljedećem pretresu urediti prekršajni nalog. Budući da je apelant propustio pristupiti na sljedeći pretres (koji je bio zakazan za 6. oktobar 2009. godine o čemu je apelant bio usmeno obaviješten na pretresu održanom 3. jula 2009. godine), a svoj izostanak nije opravdao iako je bio uredno obaviješten o datumu i vremenu održavanja pretresa, prvostepeni sud je ocijenio da je apelant prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem. Okružni sud je, povodom apelantove žalbe, istakao da je u rješenju Inspekcije koje je apelantu nesporno uručeno, a koje u suštini čini sadržaj prekršajnog naloga, jasno i precizno navedeno koji su nedostaci utvrđeni na apelantovoj strani prilikom inspekcijskog pregleda, te da stoga nema osnova pozivati se da prekršajni nalog nije bio čitko napisan.
10. Ustavni sud naglašava da apelant u postupku pred redovnim sudovima nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg se nije odazvao na pretres (zakazan za 6. oktobar 2009. godine) o kojem je bio uredno obaviješten a u situaciji kada je doneseno osporeno rješenje zbog propuštanja, apelant je, u skladu sa čl. 70. i 71. ZOP-a, mogao podnijeti prijedlog za povrat u pređašnje stanje u roku od tri mjeseca od dana kada je doneseno prvostepeno rješenje o prekršaju.
11. Naime, u skladu sa citiranim odredbama, prijedlog se može podnijeti kada je okrivljenom izrečena sankcija zbog propuštanja da se pojavi u skladu sa odredbama člana 36. istog zakona, kao i da će sud ovakav prijedlog uvažiti ako okrivljeni dokaže da mu nije uručen prekršajni nalog ili da je propuštanje pojavljivanja ili blagovremenog postupanja nastalo zbog opravdanih razloga. U konkretnom slučaju apelant ne tvrdi da je pokušao koristiti ovu mogućnost, odnosno da je u tome bio nezakonito onemogućen, niti nudi bilo kakve dokaze koji bi ukazivali da je do propuštanja došlo iz opravdanih razloga (vidi, mutatis mutandis, predmet Hennings protiv Njemačke, stav 26), zbog čega je neosnovano pozivanje na kršenje prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i 13. Evropske konvencije.
12. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na delotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić