Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-257/10 (S. M.)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-257/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednik Miodrag Simović i potpredsjednica Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine, u predmetu broj AP 257/10, rješavajući apelaciju Stojana Milićevića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Milićevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 000029 09 Gž od 8. decembra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 000029 07 V od 1. oktobra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Milićević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Posušja, koga zastupa ZOU Sesar –Ćurić-

Miletić, odvjetnički ured iz Mostara, podnio je 21. januara 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 V 000029 09 Gž od 8. decembra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 V 000029 07 V od 1. oktobra 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 V 000029 07 V od 1. oktobra 2009. godine je utvrđeno da se na ime umanjenja tržišne vrijednosti za nepotpuno ekspropisanu nekretninu k .č. 1700 (eksproprisani dio 773 m ), k.č. 2070 (eksproprisani dio 23 m ) apelantu određuje naknada u ukupnom iznosu od 5.935,00 KM. Predlagatelj „Elektroprenos BiH dd Banja Luka –Operativno područje Mostar (u daljnjem tekstu: predlagatelj) je obavezan da taj iznos isplati apelantu u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom izvršenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Predlagatelj je obavezan da apelantu - protivniku predlagatelja nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.793,75 KM, u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom izvršenja.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je postupak u konkretnom vanparničnom predmetu pokrenut po službenoj dužnosti, nakon što je pravomoćnim Rješenjem Službe za imovinsko pravne, geodetske poslove i katastar općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba za imovinske odnose) broj 05-

31-563/05 od 1. septembra 2005. godine usvojen prijedlog predlagatelja za nepotpunu ekspoprijaciju odnosno ustanovljenje prava služnosti. Ovo pravo je utvrđeno za potrebe izgradnje i trajnog održavanja dalekovoda 2 x 220 kV Rama-Posušje prema planu i uvjetima za uređenja prostora za izgradnju navedenog dalekovoda na dijelu zemljišta kako je označeno u izreci rješenja. Nakon analize svih provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj povezanosti, Općinski sud je odredio naknadu za nepotpuno eksproprisane nekretnine, kao u izreci riješenja. Punomoćnica predlagatelja je u postupku pred sudom ponudila iznos od 5,50 KM po m2 ekspoprisanog zemljišta, na koji iznos apelant nije pristao već je zatražio da se odredi tržišna vrijednost prema nalazu i mišljenju vještaka. Kako je naveo Općinski sud, odredbom člana 46. stav 2. Zakona o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 70/07) je propisano da je tržišna vrijednost izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija je ona koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđenja. Nadalje, članom 53. stav 1. istog zakona propisano je da se naknada za poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta, a članom 56. istog zakona određeno je da se u slučaju ustanovljenja služnosti naknada određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljenja služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine, kao i za nastalu štetu. Iz potvrde, koja je izdata od strane Službe za prostorno uređenje zaštite i okoliša općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba za prostorno uređenje), Općinski sud je utvrdio da su k.č. 1700 i 2070 lokaliteti na kojima nije dozvoljena gradnja, odnosno da je riječ o poljoprivrednom zemljištu. Visinu naknade za nepotpunu ekspoprijaciju zemljište Općinski sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke, budući da su predmetni lokaliteti poljoprivredno zemljiše, iz kog razloga nije poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke. Općinski sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke kao stručan, objektivan i dat u skladu s pravilima struke, te je kao takvome poklonio vjeru i na osnovu istog utvrdio visinu naknade. Istaknute prigovore predlagatelja da je vještak uradio nešto što mu nije bio zadatak Općinski sud je ocijenio neutemeljeni jer vještak poljoprivredne struke u svom nalazu i mišljenju, kako je naveo sud, nije izašao iz okvira svoje struke, dok su prigovori apelanta na predmetni nalaz ocijenjeni paušalnim zbog čega ih sud nije ni razmatrao.

Općinski sud je odbio prijedlog apelanta za provođenjem novog poljoprivrednog vještačenja smatrajući ga nepotrebnim iz razloga što je isto provedeno i obavljeno stručno i u skladu s pravilima struke, pa bi novo vještačenje samo vodilo odugovlačenju postupka. Nadalje, kako se navodi u prvostepenom rješenju, Općinski sud nije mogao prihvatiti kao dokaz o tržišnoj cijeni predmetnih nekretnina Ugovore o stupnim mjestima i podatke Porezne ispostave - Posušje budući da isti nisu mjerodavni za određivanje predmetne naknade iz razloga što su to cijene iz administrativnih postupaka i služe u neke druge svrhe, a ne u svrhu određivanja tržišne cijene. Podatak o sklopljenim nagodbama Općinski sud nije mogao uzet u obzir iz razloga što prednju činjenicu punomoćnica predlagatelja ističe u završnoj riječi, a ničim je ne konkretizira, da bi istoj sud mogao pokloniti vjeru u smislu odredbi člana 64. stav 2. Zakona o ekspoprijaciji. U obrazloženju je dalje navedeno da je, na osnovu mišljenja Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije Mostar (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 16. januara 2006. godine, utvrđeno je da nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja nastalog od izgradnje dalekovoda visokog napona 220 kV po život i zdravlje ljudi i okoliš koji se nalaze ili mogu nalaziti duže vremena u njegovoj neposrednoj blizini.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 V 000029 09 Gž od 8. decembra 2009. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepeno rješenje u cjelosti potvrđeno. Ispitujući pobijanu odluku u granicama propisanim članom 221. Zakona o parničnom postupku FBiH ( „Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP FBiH) Kantonalni sud je odlučio kao u izreci ove odluke. Na temelju analize i ocjene izvedenih dokaza prvostepeni sud tačno i potpuno utvrđuje činjenično stanje, izvodi pravilne zaključke i donosi na zakonu utemeljenu odluku za što daje valjane razloge koje je prihvatio i Kantonalni sud. Navedeno je da iz provedenih dokaza u spisu proizlazi jasan i nedvojben zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu, pa je prvostepeni sud, za razliku od neutemeljenih navoda žalbe, po ocjeni Kantonalnog suda, pravilno postupio kad je pri određivanju visine naknade za nepotpuno eksproprisane nekretnine u obzir uzeo nalaz vještaka poljoprivredne struke, a ne nalaz vještaka građevinske struke. Kantonalni sud je zaključio da su neutemeljeni navodi žalbe apelanta da je vještaka građevinske struke u svom nalazu i mišljenju istakao da apelant neće biti u mogućnosti nikad više graditi bilo kakve nekretnine na sprat ili slično, a ovo stoga što iz iskaza vještaka građevinske struke datog na ročištu 1. oktobra 2009. godine proizlazi da je vještak izjavio da se mogu graditi objekti niskih visina kao što su putevi, ograde i sl., a nije bilo riječi o gradnji objekata na sprat ili slično. Kako se visina naknade za svaku nepotpuno ekspoprisanu nekretninu određuje pojedinačno i kako visina te naknade zavisi od niza parametara koji određuju tržišnu vrijednost tih nekretnina to je, po mišljenju Kantonalnog suda, neutemeljeno pozivanje apelanta na utvrđenu visinu naknade za neku drugu nekretninu u nekom drugom predmetu jer svaka nekretnina ima svoju vrijednost i svoju cijenu neovisno od neke druge nekretnine. Prema zaključku Kantonalnog suda, budući da je nalaz vještaka poljoprivredne struke jasan, stručan i objektivan te sačinjen u skladu s pravilima struke to je prvostepeni sud, za razliku od neutemeljenih navoda žalbe, pravilno postupio kad je odbio prijedlog apelanta za novim vještačenjem. Kako Kantonalni sud, ispitujući pobijanu odluku, nije našao da postoje razlozi zbog koji se ista pobija žalbom, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove odluke na temelju člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP FBiH.

5. Apelant je naveo da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je konkretnoj pravnoj stvari došlo do povrede prava na pravično suđenje iz razloga što je nižestepenim odlukama određeno da se naknada na ime umanjenja tržišne vrijednosti zemljišta utvrdi na način kako je to urađeno osporenim rješenjima. Na takvo prvostepeno rješenje apelant je uložio žalbu, ističući prvenstveno da se navedeni iznosi nisu mogli prihvatiti na način kako je to odredio prvostepeni sud, no takvu žalbu, koja je bila apsolutno utemeljena, Kantonalni sud je odbio drugostepenim rješenjem. U navedenoj žalbi istaknuto je da je pred prvostepenim sudom u drugim predmetima na istom području vještak prof. dr. sc. Marko Matić našao iznos od 12,50 KM po m2 za zemljište koje je dakle u neposrednoj blizini zemljišta apelanta. Po mišljenju apelanta, ne može se u konkretnoj situaciji uzimati termin umanjenje tržišne vrijednosti nekretnine, kada se radi praktično o trajnom otuđenju nekretnine, jer istom apelant ne može više raspolagati na način na koji je to mogao, sve do trenutka dok predlagatelj nije postavio svoje objekte na zemljište apelanta. Apelant smatra da je nalaz vještaka poljoprivredne struke Andrije Kraljevića manjkav, a i da se iznosi koje je on pronašao i koje su prihvatili nižestepeni sudovi različiti od iznosa kojeg je našao vještak građevinske struke, a to je 8,50 KM po m2. Shodno tome, apelant smatra da trebalo je prihvatiti prijedlog njegovog punomoćnika za provođenjem novog vještačenja, a što sud nije prihvatio, te je uskratio protivniku predlagatelja pravo na raspravljanje i ravnopravnost stranaka u postupku, a sve u smislu postizanja prave cijene zemljišta, odnosno pravične naknade, koju bi trebalo apelantu isplatiti. Prednji navodi ove apelacije vidljivi su iz cjelokupnog stanja spisa, pa apelant smatra da apelaciju valja uvažiti, a kako bi se došlo do pravičnog rješenja i pravične naknade vezano za zemljište podnositelja apelacije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12 U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić