Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-991/10 (A. S.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Raskid ugovora
- Građanski postupak
- Doživotno izdržavanje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-991/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 991/10, rješavajući apelaciju Aiše Skenderović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Aiše Skenderović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003026 07 Gž od 9. septembra 2011. godine vraćen Općinskom sudu u Velikoj Kladuši na ponovno suđenje.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu koji mu je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003026 07 Gž od 9. septembra 2011. godine vraćen na ponovno suđenje, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Aiša Skenderović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vrnograča, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 18. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio na odlučivanju povodom žalbe u Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 29. novembra 2010. godine i 22. novembra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Općinski sud je 1. decembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 27. novembra 2012. godine.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda dostavljeni su apelanticinom punomoćniku 18. decembra 2010. godine i 5. decembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj P: 380/03 od 8. decembra 2006. godine raskinut je Ugovor o doživotnom izdržavanju Ov. br. 138/03 od 14. aprila 2003. godine zaključen između apelantice i H. S. kao primaoca izdržavanja i tuženog A. B. kao davaoca izdržavanja. Navedenom presudom obavezan je tuženi da preda u posjed apelantici nekretnine pobliže opisane u dispozitivu presude, a koje su bile predmet ugovora o doživotnom izdržavanju, te da apelantici naknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom je određena sudska mjera osiguranja kojom je tuženom izrečena zabrana preduzimanja radnji koje bi mogle nanijeti štetu imovini koja je predmet ugovora, s tim da je sredstvo izvršenja izricanje novčanih kazni. Također, istom presudom je odbijen apelanticin prijedlog da sud donese mjeru osiguranja kojom će zabraniti tuženom da otuđi i optereti predmetne nekretnine, te da o provođenju mjere izvršenja brine Općinski sud, kao i prigovor tuženog u pogledu nedostatka apelanticine aktivne legitimacije.
6. Nezadovoljan prvostepenom presudom, tuženi je izjavio žalbu, pa je Općinski sud 23. januara 2007. godine dostavio predmet Kantonalnom sudu na daljnji postupak.
7. Iz odgovora Kantonalnog suda od 27. novembra 2012. godine proizlazi da je Kantonalni sud odlučio o žalbi tuženog tako što je donio Rješenje broj 01 0 P 003026 07 Gž od 9. septembra 2011. godine. Navedenim rješenjem Kantonalni sud je uvažio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantica smatra da joj je zbog nepostupanja Kantonalnog suda povodom žalbe tuženog povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da je predmetnu tužbu podnijela 18. septembra 2003. godine, te da je nakon donošenja prvostepene presude tuženi izjavio žalbu o kojoj Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije odlučio. Apelantica je navela «da je ukupno uzevši postupak predugo trajao i traje», da je u teškoj materijalnoj situaciji budući da je tuženi istjerao iz njene kuće i imanja, te da je njena egzistencija ugrožena i da se izdržava uz pomoć rodbine i prijatelja. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da predmet okonča bez odlaganja, te da obaveže Unsko-sanski kanton da joj naknadi štetu zbog duševnih bolova uslijed nerješavanja predmeta u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je konstatirao da su tačni apelanticini navodi u pogledu historijata postupka. Sud je naveo da je predmetna tužbe podnesena 18. septembra 2003. godine, dok je postupak okončan donošenjem presude 8. decembra 2006. godine, nakon čega je predmet dostavljen 23. januara 2007. godine Kantonalnom sudu na daljnji postupak. Općinski sud je istakao da su neosnovani navodi iz apelacije, odnosno da nije povrijedio apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, s obzirom na to da se radi o parničnom predmetu iniciranom 2003. godine, predložio da Ustavni sud svoju odluku donese na osnovu stanja spisa. Sud je naveo da mu je predmet proslijedio Općinski sud u 2007. godini, te da je u predmetu donio odluku 9. septembra 2011. godine. Sud je kao opravdanje dužine postupka istakao da ima veliki broj predmeta, te naveo način računanja starosti predmeta prema kojima se davao prioritet u rješavanju predmeta.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio u Kantonalnom sudu na odlučivanju o izjavljenoj žalbi protiv prvostepene presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
19. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ističe da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica tužbu podnijela 18. septembra 2003. godine, da je nakon donošenja prvostepene presude (8. decembra 2006. godine) tuženi izjavio žalbu koja je zajedno sa predmetom 23. januara 2007. godine dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje. Kantonalni sud je rješenjem od 9. septembra 2011. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Dakle, predmetni parnični postupak traje devet godina i tri mjeseca i prema stanju spisa još uvijek nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
22. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon tri godine i dva mjeseca, dok u vrijeme podnošenja apelacije Kantonalni sud ni nakon nepune tri godine nije odlučio o žalbi tuženog u konkretnom predmetu. Iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je sud nakon podnošenja apelacije donio odluku (9. septembra 2011. godine), dakle Kantonalni sud je povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude odlučio u roku od četiri godine i sedam mjeseci od dana kada mu je dostavljen spis, na način što je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je u svom odgovoru predložio da Ustavni sud svoju odluku donese na osnovu stanja spisa, te istakao da ima veliki broj predmeta u radu. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje devet godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nakon Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 P 003026 07 Gž od 9. septembra 2011. godine vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom o podnesenoj žalbi protiv prvostepene presude, odnosno zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.
25. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju nije okončan ni devet godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe i predmet se ponovo nalazi pred prvostepenim sudom. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji je tek nakon četiri godine i sedam mjeseci nakon što mu je dostavljen prvostepeni spis donio odluku povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, a da pri tome nije ponudio razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić