Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2008/10 (N. M.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ratna šteta
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2008/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2008/10, rješavajući apelaciju Neđe Markovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Neđe Markovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 056950 09 P (ranije broj P-2005/98) koji je Rješenjem Okružnog sud u Banjaluci broj Gž- 917/00 od 17. jula 2000. godine vraćen na ponovni postupak.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 056950 09 P (ranije broj P- 2005/98) koji je Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj Gž- 917/00 od 17. jula 2000. godine vraćen na ponovni postupak, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Neđi Markoviću, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Neđo Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 25. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka kod Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu pokrenutom u avgustu 1998. godine, koji još uvijek nije okončan. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 1. aprila 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor dostavio 20. aprila 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 10. maja 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 5. avgusta 1998. godine tužbom pokrenuo parnični postupak kod Osnovnog suda protiv Republike Srpske – Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade ratne štete nastale mobilisanjem i korišćenjem apelantove imovine tužene u periodu u periodu od juna 1992. godine do septembra 1995. godine.
7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Osnovni sud je 3. maja 2000. godine donio Presudu broj P-2005/98.
8. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž- 917/00 od 17. jula 2000. godine žalba tužene je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje.
9. Iz spisa proizilazi da je apelant tokom postupka (bez preciziranja kada) tražio izuzeće uređujućeg sudije, ali je njegov zahtjev odbio predsjednik suda.
10. Predmet je (bez preciziranja kada) presigniran na novog uređujućeg sudiju.
11. Apelant je podnescima od 30. januara i 1. oktobra 2008. godine tražio od Osnovnog suda da zakaže ročište.
12. Osnovni sud je zakazao ročište za 30. septembar 2011. godine.
13. Prema stanju spisa postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ističe da Osnovni sud ni nakon 10 godina nije preduzeo nikakvu aktivnost po rješenju Okružnog suda. Apelant zbog navedenog traži i isplatu naknade na ime nematerijalne štete prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da su apelantovi navodi neosnovani. Naveo je da je po apelantovoj tužbi donio presudu u aprilu 2000. godine koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda od jula 2000. godine, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Osnovni sud je istakao da je u toku postupka apelant podnio zahtjev za izuzeće sudije, što je uticalo da postupak traje duže, ali da je zahtjev odbijen nakon čega je sa predmetom zadužen drugi sudija. Na kraju je navedeno da je ročište u ovoj pravnoj stvari, koja se kako to proizilazi iz odgovora Osnovnog suda sada vodi pod brojem 71 0 P 056950 09 P, zakazano za 30. septembar 2011. godine. Sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od 14 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prije svega smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu u ponovnom postupku Osnovni sud donio odluku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Osnovnom sudu 6. avgusta 1998. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim dokazima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 14 godina i pet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu ratne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o šteti koju je apelant pretrpio tokom rata što je dovelo do umanjenja apelantove imovine, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
28. Sumirajući predmetni parnični postupak Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, postupajući po apelantovoj tužbi, donio presudu u aprilu 2000. godine, koja je ukinuta u julu 2000. godine rješenjem Okružnog suda, te da je predmetni spis vraćen Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje, a Osnovni sud, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o apelantovoj tužbi ni nakon više od 12 godina. Pokušaji Osnovnog suda da dužinu predmetnog postupka opravda činjenicom da je tokom ponovnog postupka odlučivano o apelantovom zahtjevu za izuzeće uređujućeg sudije (što prema ocjeni Ustavnog suda nije moglo da utiče u odlučujućoj mjeri da postupak traje tako dugo niti, samo po sebi, može da se stavi na teret apelantu koji se koristio procesnim pravima koja mu pripadaju u smislu relevantnih odredbi ZPP) ne mogu da budu opravdanje za potpunu pasivnost tog suda u ponovnom postupku. Ustavni sud podsjeća da je sud dužan da djelotvorno upravlja postupkom i da, u smislu člana 10 ZPP-a postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, a Osnovni sud se u konkretnom slučaju ponašao upravno suprotno navedenoj odredbi. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da prema stanju spisa parnični postupak još nije okončan ni nakon 14 godina i pet mjeseca, a da apelant tome nije doprinio Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
30. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. S obzirom da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka te imajući u vidu da traje preko 14 godina, Ustavni sud smatra kako bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo da se isplati iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu dužna je da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon 14 godina i pet mjeseci prije svega zbog pasivnosti Osnovnog suda u ponovnom postupku, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka.
34. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić