Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-260/10 (I. S.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-260/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 260/10, rješavajući apelaciju Igora Stanišića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Igora Stanišića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Sokocu u predmetu broj 089-0-P-07-000 074 u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 000284 06 P od 28.
februara 2012. godine.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 000284 06 P od 28. februara 2012. godine.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Igor Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva podnio je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 089-0-P-07-000 074.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 14. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 23. oktobra 2010. godine.
4. Ustavni sud je 21. novembra 2012. godine zatražio od Osnovnog suda da dostavi na uvid spis broj 089-0-P-07-000 074. Osnovni sud je 26. novembra 2012. godine dostavio na uvid dokumentaciju koja je skenirana i koju su mogli povući iz CMS baze podataka s obzirom na to da je traženi spis dostavljen Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu radi odlučivanja po žalbi, uz naznaku da je uvođenjem CMS-a predmetni spis dobio novi broj 89 0 P 000284 06 P.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Apelant je 17. februara 2006. godine podnio tužbu protiv M. D. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi povrata nepokretnosti. Predmetnu tužbu je podnio apelantov otac s obzirom na to da je apelant bio maloljetan u momentu podnošenja tužbe, a spis je zaveden pod brojem 089-0-P-06-000 090.
7. Osnovni sud je u predmetnom postupku 3. jula 2006. godine donio privremenu mjeru obezbjeđenja. Protiv navedene mjere parnične stranke su izjavile žalbu koju je Okružni sud odbacio kao nedozvoljenu i cjelokupni spis dostavio Osnovnom sudu 15. novembra 2006. godine.
8. Na pripremnom ročištu održanom 22. januara 2007. godine predmetni spis je zaveden pod novi broj (089-0-P-07-000 074), te je zakazan uviđaj na licu mjesta za 16. april 2007. godine.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 089-0-SU-07-000 409 od 20. februara 2007. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, između ostalog i u predmetu Osnovnog suda broj 089-0-P-07-000 074.
10. Nakon uviđaja na licu mjesta, koji su održani 16. aprila 2007. godine i 4. aprila 2008. godine, Osnovni sud je, prema dostavljenim podacima, odgodio pripremno ročište zakazano za 21. decembar 2010. godine, dok je održao ročišta 15. jula, 2. septembra, 4. novembra i 16. decembra 2011. godine, kada je zaključio glavnu raspravu.
11. Presudom Osnovnog suda broj 89 0 P 000284 06 P od 28. februara 2012. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev bliže označen u dispozitivu navedene presude, te je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.980,00 KM.
12. Protiv navedene presude apelant je 16. juna 2012. godine podnio žalbu koju je Osnovni sud zajedno sa kompletnim spisom proslijedio 5. novembra 2012. godine Okružnom sudu na daljnje postupanje.
13. Prema stanju spisa, Okružni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv Presude Osnovnog suda broj 89 0 P 000284 06 P od 28. februara 2012. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja Osnovnog suda, povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je predmetni spor pokrenut tužbom 17. februara 2006. godine, te da nakon održanih nekoliko ročišta, od kojih su dva bila uviđaji na licu mjesta, sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Apelant dalje navodi da je njegov zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije odbio predsjednik Osnovnog suda. Apelant smatra da nije bilo smetnji za preduzimanje procesnih radnji i donošenje odluke u predmetnom postupku koji ima karakter spora o građanskim pravima i obavezama, te koji, prema predloženim dokazima, predstavlja prosječno složen postupak koji je bilo moguće okončati u primjerenom roku, što se nije dogodilo u konkretnom slučaju. Međutim, kako apelant dalje navodi, postojala je nedopuštena namjera da mu se spriječi pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, čime su povrijeđena i njegova imovinska prava. Apelant ističe da je imao strpljenje da sačeka i više mjeseci neke od procesnih radnji ili odluku, ali da je dalje čekanje odluke izgubilo svaki smisao, te je podnio predmetnu apelaciju. Zbog navedenog, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na pravično suđenje u razumnom roku, kao i pravo na imovinu. Apelant je naveo da ne traži naknadu na ime nematerijalne štete koja mu pripada, u smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, kako bi zaštitio budžet države, ali moli da se u najkraćem roku zaštite njegova prava koja su mu ugrožena postupkom pred Osnovnim sudom.
15. U dopisu od 23. oktobra 2010. godine apelant je ponovo naveo da postupajući sudija R. K., nakon uviđaja na licu mjesta koje je održano 4. aprila 2008. godine, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do svog odlaska u penziju. Apelant je naveo da je na uviđaju bio napadnut zbog čega je protiv sudije R. K. podnio disciplinsku prijavu VSTS, ali da sudija nije procesuiran zbog odlaska u penziju. Takođe, apelant je naveo da je pretrpio veliku štetu zbog nezakonitog ponašanja Osnovnog suda zbog čega opoziva svoju izjavu da se odriče potraživanja na ime naknade za nematerijalnu štetu, te sada zahtijeva naknadu, u smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je novi sudija preuzeo predmet u avgustu/septembru 2009. godine od svog kolege koji je otišao u penziju, te da u tom kontekstu taj sud ocjenjuje da predmet nije trajao tako dugo, jer postoje i drugi predmeti koji su u radu, a stariji su od predmetnog. U odgovoru je istaknuto da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovih prava na koja se apelacijom ukazuje, jer je sud u predmetnom postupku sproveo dokaz vještačenjem vještaka šumarske i geodetske struke, a urađena je i dopuna tih vještačenja. Navedeno je da će se nalazi dostaviti strankama, te da je ročište zakazano za 21. decembar 2010. godine. Istaknuto je da je odlaskom postupajućeg sudije u penziju i promjenom sudije na tom referatu došlo do jednog vremenskog razmaka za rješavanje ovog predmeta. Na kraju je naglašeno da će postupajući sudija preduzeti sve da se postupak okonča.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.
58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant navodi da mu je, zbog nepostupanja Osnovnog suda, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana,a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio odluku po apelantovoj žalbi u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Osnovnom sudu 17. februara 2006. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 89 0 P 000284 06 P od 28. februara 2012. godine, te da je protiv navedene presude apelant podnio žalbu Okružnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste šest godina i deset mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi povrata nepokretnosti, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
28. U vezi s ponašanjem suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donio presudu nakon punih šest godina. U svom odgovoru na apelaciju od 14. oktobra 2010. godine Osnovni sud je naveo da su u predmetnom postupku sprovedena dva vještačenja, te dopuna tih vještačenja, kao i to da je u predmetnom postupku došlo do promjene sudije, zbog odlaska u penziju sudije koji je bio zadužen predmetom. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je predmet nakon podnesene žalbe 5. novembra 2012. godine dostavljen Okružnom sudu na daljnje postupanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje šest godina i deset mjeseci i još nije okončan može u najvećem dijelu pripisati Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu neophodno je da Okružni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, Okružnom je sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Okružnom sudu da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda broj 89 0 P 000284 06 P od 28. februara 2012. godine odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni šest godina i deset mjeseci nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Okružnim sudom na odlučivanju po žalbi. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je presudu u predmetnom postupku donio nakon punih šest godina, a da pri tome ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić