Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-261/10 (H. M.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Suvlasništvo
- Bračna stečevina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-261/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 261/10, rješavajući apelaciju Halide Malkoč, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Halide Malkoč.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 053428 01 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 053428 01 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Halida Malkoč (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Donjeg Vakufa, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 19. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 053428 01 P Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 26. maja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. juna 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositelju apelacije 17. juna 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 15. jula 1992. godine tužbom pokrenula parnični postupak kod Osnovnog suda protiv Nurke Huskić i dr. radi utvrđenja suvlasništva na nekretninama stečenim u bračnoj tekovini.
7. Osnovni sud je povodom podnesene tužbe donio Presudu broj P-1364/92 od 24. februara 1994. godine koja je Rješenjem Višeg suda u Banjoj Luci broj Gž-462/94 od 8. novembra 1994. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
8. Postupak u navedenom predmetu je prekinut 20. septembra 1995. godine zbog ratnih okolnosti usljed kojih su stranke u postupku morale da napuste Banju Luku.
9. Na apelanticin zahtjev prekinuti postupak je nastavljen rješenjem Osnovnog suda od 27. decembra 2001. godine, ali zbog činjenice da je apelantica otkazala punomoć svom opunomoćeniku 21. januara 2003. godine, sud u predmetu nije mogao postupati zbog nepoznatih adresa kako apelantice, tako i ostalih učesnika u postupku.
10. Iz stanja spisa proizlazi (bez preciziranja kada) da je apelantica dostavila punomoć za advokata, koji je podneskom od 1. septembra 2008. godine uredio tužbeni zahtjev i označio tužene kao suparničare, navodeći da ostaje pri tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je zatražio od suda da se označenim tuženim nepoznatog boravišta postavi privremeni zastupnik u imenu prvotuženog, budući da su svi tuženi rođaci, nužni jedinstveni suparničari.
11. Predmet je 13. januara 2009. godine presigniran na novu uređujuću sutkinju.
12. Osnovni sud je 3. jula 2009. godine tužbu dostavio tuženim na odgovor koju nisu primili svi tuženi.
13. Apelantica je podneskom od 14. septembra 2009. godine urgirala kod Osnovnog suda za hitno postupanje u predmetu.
14. Uređujuća sutkinja je od 23. novembra 2009. godine do 29. marta 2010. godine bila na bolovanju.
15. Osnovni sud je podneskom od 10. maja 2010. godine od apelantice tražio da dostavi podatak od CJB Banja Luka da li tuženi koji nisu primili tužbu prolaze kroz prijavno-odjavne evidencije na području opštine Banja Luka, kako bi im sud postavio privremenog zastupnika.
16. Apelantica je 7. juna 2010. sudu dostavila dokaz da neki tuženi ne prolaze kroz evedenciju CIPS-a, a za jednu tuženu je dostavila novu poznatu adresu, na koju joj je sud 8. juna 2010. godine dostavio tužbu na odgovor.
17. Iz odgovora na tužbu proizlazi da će sud donijeti rješenje o postavljanju privremenog zastupnika za tužene nepoznatog boravišta, te da će se u predmetu zakazati ročište kada se ispune zakonske pretpostavke za vođenje postupka.
18. Podneskom od 8. augusta 2012. godine apelantica je informisala Ustavni sud da predmetni postupak još uvijek nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantica smatra da je, zbog trajanja postupka kod Osnovnog suda duže od 17 godina, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica hronološki opisuje tok postupka, te skreće pažnju na propuste suda i ukazuje da joj je, zbog navedenog, onemogućen efektivan pristup sudu, te je onemogućena u pravo da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njenom građanskom pravu. Zbog svega navedenog, apelantica traži i isplatu naknade na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
20. Osnovni sud u odgovoru na tužbu iscrpno opisuje tok postupka, što je detaljno navedeno u činjenicama ove odluke. Na kraju odgovora Osnovni sud je istakao da se u predmetu postupalo shodno zakonskim odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u kome je bilo procesnih nedostataka za vođenje postupka koji su morali biti otklonjeni kako bi se stvorili zakonski uslovi za njegovo vođenje.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 214.
Prekid postupka ima za posljedicu da prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. […] Član 215.
[…] U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. […]
22. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 336.
Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suprarničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji koje su preduzelu drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu preduzeli.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluke po apelanticinoj tužbi u periodu dužem od 17 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelantica smatra da je, zbog neodlučivanja Osnovnog suda duže od 17 godina o tužbenom zahtjevu, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Shodno navedenom, Ustavni sud će najprije razmotriti dužinu predmetnog postupka sa aspekta prava na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je nakon posljednjeg obraćanja Ustavnom sudu, u međuvremenu, Osnovni sud donio odluku povodom njene tužbe, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
31. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava dužinu postupka od podnošenja tužbe Osnovnom sudu 1992. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Višeg suda u Banjoj Luci iz novembra 1994. godine ukinuta presuda Osnovnog suda od 24. februara 1994. godine, te da je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, koji je rješenjem od 20. septembra 1995. godine prekinut. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 343/09 od 18. aprila 2012. godine, tačka 18) prilikom ocjene dužine trajanja postupka ocijeniti period od dana podnošenja apelanticinog zahtjeva za nastavak postupka (21. decembar 2001. godine). Ovo stoga što redovni sudovi, imajući u vidu relevantne odredbe ZPP koje reguliraju institut prekida postupka, nisu imali „aktivan“ predmet, pa se taj period i ne može ocjenjivati u okviru apelacionih navoda o povredi prava na donošenje odluke u «razumnom roku».
32. Dakle, s obzirom na navedeno, predmetni postupak traje 11 godina i, prema raspoloživim informacijama, još uvijek nije okončan.
b) Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava suvlasništva na nekretninama stečenim tokom braka, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđenju apelanticinog prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanticu značajan.
34. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak koji je pokrenut 1992. godine iz objektivnih razloga bio prekinut 1995. godine, da je apelantica tražila nastavak postupka krajem 2001. godine, da postupak ni nakon 11 godina još uvijek nije okončan, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1992. godine, a što je sud u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu sa odredbom 10. ZPP. Nastojanje Osnovnog suda da dužinu predmetnog postupku opravda procesnim nedostacima kojih je tokom postupka evidentno bilo ne može biti opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, za pasivnost suda u pojedinim fazama postupka, kao i činjenicu, koju je sud zanemario, da su tuženi u predmetnom postupku jedinstveni suparničari. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 11 godina nije okončao predmetni postupak, pri čemu je za Ustavni sud nesporno i da je apelantica jednim dijelom doprinijela da postupak traje tako dugo, ali ne u odlučujućoj mjeri, budući da je sud taj koji, u smislu relevantnih odredbi ZPP, vodi i kontrolira postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje apelantica dovodi u vezi sa pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
37. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelantica tražila, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sudski postupak za utvrđenje prava suvlasništva na nekretninama nije okončan ni nakon 11 godina, pri čemu se dužina predmetnog postupka i pored procesnih nedostataka kojih je tokom postupka bilo može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Osnovnog suda koji nije djelotvorno kontrolirao i vodio postupak.
39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić