Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-418/10 (G. J. i V. M. iz Tuzle)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-418/10

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 418/10, rješavajući apelaciju Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj P-1484/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P-1484/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Jezdić i Vlado Matuzović iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 29. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se po njihovoj tužbi vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P- 1484/05.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 19. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 25. oktobra 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 24. augusta 2005. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv „Komerc Čilića“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga po osnovu Ugovora o pružanju advokatskih usluga u iznosu od 3.300,00 KM.

7. Apelanti su 30. marta i 24. juna 2009. godine uputili Općinskom sudu urgencije tražeći da Općinski sud zakaže pripremno ročište u njihovom predmetu broj P-1484/05.

8. Prema informaciji koju je dostavio Općinski sud, ovaj sud je održao pripremno ročište 13. aprila 2010. godine kojem nije pristupio opunomoćenik apelanata iako je uredno obaviješten, pa je sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

9. Nakon toga, apelanti su podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U postupku odlučivanja po navedenom prijedlogu Općinski sud je zakazao ročište za 28. septembar 2010. godine, koje je odgođeno zbog bolesti postupajućeg sudije.

10. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su zatražili od Ustavnog suda da im dosudi naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 1.500,00 KM zbog neodlučivanja Općinskog suda po njihovoj tužbi.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u predmetnom postupku pokušao da dostavi tužbu tuženom na odgovor, ali da su se pismena vraćala sa naznakom da se primalac odselio sa naznačene adrese. Općinski sud je naveo da je dostavio tužbu na odgovor tuženom tek 25. augusta 2006. godine, te da je tuženi dostavio odgovor na tužbu 6. oktobra 2006. godine. Općinski sud je istakao da je opterećen velikim brojem predmeta, te da sve do imenovanja dodatnih sudija 2009. godine nisu postojale objektivne okolnosti za brže postupanje u predmetu apelanata. Osim toga, Općinski sud je istakao da je u predmetu apelanata donio rješenje kojim se njihova tužba smatra povučenom, jer apelanti nisu pristupili ročištu koje je bilo zakazano za 13. april 2010. godine, ali da su apelanti nakon toga podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje o kojem Općinski sud još nije donio odluku zbog bolesti postupajućeg sudije.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

14. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

18. Apelanti smatraju da je, zbog neodlučivanja Općinskog suda o tužbenom zahtjevu, povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]“

21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 24. augusta 2005. godine pokrenuli predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i pet mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

23. Ustavni sud zapaža da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na isplatu duga po osnovu Ugovora o pružanju advokatskih usluga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli parnični postupak u augustu 2005. godine, a da je Općinski sud održao pripremno ročište u aprilu 2010. godine, tj. nakon četiri godine i osam mjeseci. Nakon toga, Općinski sud je u periodu od marta do septembra 2010. godine preduzimao određene procesne radnje, te je donio rješenje kojim se tužba apelanata smatra povučenom, jer apelanti nisu pristupili ročištu iako su bili uredno pozvani. Međutim, Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon sedam godina i pet mjeseci nije donio odluku u predmetu apelanata, jer je još uvijek u toku postupak po njihovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud ne može prihvatiti razloge Općinskog suda date u odgovoru na apelaciju u kojem sud kao glavni razlog nemogućnost bržeg postupanja u predmetima vidi preveliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija. Osim toga, prema mišljenju Ustavnog suda, eventualni propusti apelanata na koje Općinski sud ukazuje u odgovoru na apelaciju u pogledu navođenja tačne adrese tuženog ni na koji način ne mogu umanjiti odgovornost Općinskog suda da postupak vodi u skladu sa zakonom i zahtjevima Evropske konvencije, jer predmetni postupak još traje pred Općinskim sudom i neizvjesno je kada će biti okončan.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

27. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njihovom tužbenom zahtjevu, koju su apelanti tražili, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Dakle, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku i nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak po tužbi apelanata podnesenoj radi isplate duga traje ukupno sedam godina i pet mjeseci i još je u toku pred Općinskim sudom koji nije ponudio opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-418/10 (G. J. i V. M. iz Tuzle) | Sudska praksa | Aktio