Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-833/10 (R. A.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-833/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 833/10, rješavajući apelaciju Ramize Arnautović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ramize Arnautović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 049178 02 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 049178 02 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ramiza Arnautović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Saint Louisa, Sjedinjene Američke Države, koju zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 5. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 049178 02 P koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. novembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. novembra 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinji 23. novembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelantkinja je 30. decembra 2002. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenula parnični postupak protiv Tvornice obuće «Bosna» a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvotužena), S. M. (u daljnjem tekstu: drugotužena) i Zavoda za izgradnju Banjaluka (u daljnjem tekstu: trećetuženi) radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora o korišćenju stana.
7. Tužba je u Osnovnom sudu primljena u rad pod brojem P-12/03, koji je u međuvremenu presigniran u broj 71 0 P 049178 02 P.
8. Prema stanju spisa, Osnovni sud je u predmetnom postupku dostavio tužbu tuženima na odgovor 20. oktobra 2009. godine.
9. Dalje, prema stanju spisa proizilazi da su prvotužena i trećetuženi odgovorili na tužbu, a da drugotuženoj tužba nije dostavljena na odgovor s obzirom na to da je odselila sa naznačene adrese, pa je sud rješenjem od 8. novembra 2010. godine naložio apelantkinjinom punomoćniku da uredi tužbu u tom dijelu i dostavi tačnu adresu prebivališta drugotužene.
10. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njenom tužbenom zahtjevu prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da je u decembru 2002. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu, da je putem svog punomoćnika sudu dostavila podnesak 10. aprila 2006. godine kojim je urgirala da se u tom predmetu zakaže pripremno ročište, kao i da je od dana podnošenja tužbe pa do dana podnošenja apelacije proteklo već osam godina, a Osnovni sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište u predmetnoj parnici. Shodno tome, apelantkinja zahtijeva da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka isplati iznos od 2.400,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju postupajući sudija Osnovnog suda je iscrpno iznio hronologiju postupka (što je detaljno prezentovano u činjenicama ove odluke). Navedeno je da, između ostalog, sud čeka da apelantkinjin punomoćnik dostavi tačnu adresu prebivališta drugotužene kako bi joj se dostavila tužba na odgovor, odnosno da stavi prijedlog za nastavak postupka u slučaju da je imenovana lice nepoznatog boravišta. Postupajući sudija Osnovnog suda je istakao da smatra opravdanim apelantkinjin prigovor u pogledu dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, uz napomenu da se ne bi mogao izjasniti na činjenice zbog čega je prošlo toliko vremena od trenutka podnošenja tužbe pa do trenutka kada je on zadužio predmetni spis i preduzeo navedene radnje. V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
18. Apelantkinja ukazuje na to da joj je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim da podsjeti na to da je apelantkinja, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužna da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ističe da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njene tužbe, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tužbom koja je u Osnovnom sudu primljena 30. decembra 2002. godine pokrenula predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od 10 godina.
b) Analiza dužine trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje pravne valjanosti ugovora o korišćenju stana, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Sem toga, kako se radi o stanu bez čijeg je posjeda apelantkinja ostala u ratu, a koji joj nakon rata nije vraćen u posjed, što je dovelo do umanjenja njene imovine, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelantkinju značajan.
22. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja pokrenula parnični postupak u decembru 2002. godine, da je 20. oktobra 2009. godine Osnovni sud dostavio tužbu na odgovor tuženima, kao i da je rješenjem od 8. novembra 2010. godine naložio apelantkinjinom punomoćniku da uredi tužbu, tj. da dostavi tačnu adresu prebivališta drugotužene. Navodi Osnovnog suda da čeka da apelantkinjin punomoćnik dostavi tačnu adresu prebivališta drugotužene kako bi joj se dostavila tužba na odgovor, odnosno da stavi prijedlog za nastavak postupka u slučaju da je imenovana lice nepoznatog boravišta, s obzirom na sve navedeno, ne mogu biti opravdanje za Osnovni sud za dužinu trajanja predmetnog postupka, pri čemu apelantkinja svojim ponašanjem tome nije doprinijela u odlučujućoj mjeri. Dakle, imajući u vidu sve navedeno a naročito činjenicu da Osnovni sud prema raspoloživim podacima iz spisa ni nakon 10 godina još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelantkinja tražila zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelantkinju. VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije naročito složen, pred Osnovnim sudom, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon 10 godina, pri čemu apelantkinja svojim ponašanjem nije uticala na dužinu postupka u značajnijoj mjeri, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
26. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić