Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-989/10 (S. B. iz Johovice)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Bračna stečevina
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-989/10

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 989/10, rješavajući apelaciju Senije Bajrektarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Senije Bajrektarević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-07-000212 od 4. februara 2010. godine vraćen Općinskom sudu u Velikoj Kladuši na ponovno suđenje.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu koji mu je Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-07-000212 od 4. februara 2010. godine vraćen na ponovno suđenje, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senija Bajrektarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Johovice, Velika Kladuša, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 18. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio na odlučivanju povodom žalbe u Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 29. novembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. decembra 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 9. decembra 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 8. februara 2005. godine tužbom Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenula parnični postupak protiv tuženog H. B. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja bračne tekovine, v. sp. 1.000,00 KM.

7. Presudom Općinskog suda broj P-55/05 od 2. oktobra 2006. godine utvrđeno je da je apelantica sa tuženim stekla bračnu stečevinu i suvlasništvo sa dijelom ½ na nekretninama pobliže preciziranim u izreci presude, te je određen upis stečenog prava u zemljišnu knjigu. Istom presudom je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Također, istom presudom je u preostalom dijelu apelanticin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Nezadovoljan prvostepenom presudom tuženi je 6. novembra 2006. godine izjavio žalbu, te je Općinski sud dostavio predmet Kantonalnom sudu na daljnji postupak.

9. Budući da Kantonalni sud nije donio odluku povodom žalbe tuženog, apelantica se sredinom 2007. godine obratila Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine od kojih je dobila obavještenje u kojem je navedeno da je Kantonalni sud dostavio obavještenje da se konkretni predmet nalazi na 411. mjestu redoslijeda rješavanja predmeta uz navođenje da je nezahvalno davati bilo kakvu prognozu vezano za rok u kojem bi predmet mogao biti riješen.

10. Iz odgovora Kantonalnog suda od 1. decembra 2010. godine proizlazi da je Kantonalni sud odlučio o žalbi tuženog tako što je donio Rješenje broj 001-0-GŽ-07-000212 od 4. februara 2010. godine. Navedenim rješenjem Kantonalni sud je uvažio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu u osporenom dijelu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je zbog nepostupanja Kantonalnog suda povodom žalbe tuženog povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da je predmetnu tužbu podnijela 8. februara 2005. godine, te da je nakon donošenja prvostepene presude tuženi izjavio žalbu o kojoj Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije odlučio. Dalje, apelantica je, između ostalog, istakla da se obratila Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine kojima je Kantonalni sud 16. augusta 2007. godine dostavio obavještenje u kojem je navedeno da se konkretni predmet nalazi na 411. mjestu redoslijeda rješavanja predmeta uz navođenje da je nezahvalno davati bilo kakvu prognozu vezano za rok u kojem bi predmet mogao biti riješen. Apelantica tvrdi da je ovakav navod suda nejasan i neprihvatljiv, jer se, s obzirom na broj sudija u Kantonalnom sudu koji rade na drugostepenom referatu, te broj predmeta koji jedan sudija treba riješiti tokom godine, moglo prognozirati kada će o žalbi biti odlučeno. S obzirom na to da je od podnošenja tužbe pa do dana podnošenja apelacije proteklo više od pet godina, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da predmet okonča bez odlaganja, te da obaveže Unsko-sanski kanton da joj naknadi štetu zbog duševnih bolova uslijed nerješavanja predmeta u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je prvenstveno istakao da je predmetno rješenje, očigledno omaškom, dostavljeno Huseinu Mušiću, advokatu iz Velike Kladuše, apelanticinom punomoćniku pred prvostepenim sudom (primio ga 23. marta 2010. godine), iako je ona, u međuvremenu, promijenila punomoćnika, te za zastupanje ovlastila Milana Stokrpa, advokata iz Velike Kladuše (rješenje mu je otpremljeno 30. novembra 2010. godine). Dalje, drugostepeni sud je naveo da je kompletan spis 9. aprila 2010. godine vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Također, Kantonalni sud smatra da je održao «razuman rok» ako se ima u vidu da je obavještenje o redoslijedu predmeta dato prema stanju predmeta kod sudije izvjestitelja, a ne kod svih sudija drugostepenog suda. Osim toga, drugostepeni sud je konstatirao da kako predmeti svakodnevno dolaze u taj sud, a neki imaju i zakonski prioritet u rješavanju, to se ni njihov broj, redoslijed u rješavanju i dinamika rješavanja ne mogu tretirati kao nepromjenjive veličine ili pokazatelji.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio u Kantonalnom sudu na odlučivanju o izjavljenoj žalbi protiv prvostepene presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ističe da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

22. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica tužbu podnijela 8. februara 2005. godine, da je nakon donošenja prvostepene presude (2. oktobra 2006. godine) tuženi izjavio žalbu koja je zajedno sa predmetom 6. novembra 2006. godine dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje. Kantonalni sud je rješenjem od 4. februara 2010. godine ukinuo prvostepenu presudu u osporenom dijelu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Dakle, predmetni parnični postupak traje sedam godina i deset mjeseci i prema stanju spisa još uvijek nije okončan.

b) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi utvrđivanja bračne tekovine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

24. U vezi sa ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon jedne godine i osam mjeseci, dok je Kantonalni sud povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude odlučio u roku od tri godine i tri mjeseca od dana kada mu je dostavljen spis, na način što je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da je održao «razuman rok» ako se ima u vidu da je obavještenje o redoslijedu predmeta dato prema stanju predmeta kod sudije izvjestitelja, a ne kod svih sudija drugostepenog suda, te istakao da ima veliki priliv predmeta. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje sedam godina i deset mjeseci i još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nakon Rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-07-000212 od 4. februara 2010. godine vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

26. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom o podnesenoj žalbi protiv prvostepene presude, odnosno zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.

27. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak radi utvrđivanja bračne tekovine nije okončan ni sedam godina i deset mjeseci nakon podnošenja tužbe i predmet se ponovo nalazi pred prvostepenim sudom. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji je tek nakon tri godine i tri mjeseca nakon što mu je dostavljen prvostepeni spis donio odluku povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, a da pri tome nije ponudio razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-989/10 (S. B. iz Johovice) | Sudska praksa | Aktio