Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1361/10 (O.LJ. iz Mostara, R.H. iz Konjica, D.P. iz Konjica i P.K. iz Mostara)

Odluka donesena 16. 01. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1361/10

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 1361/10, rješavajući apelaciju O.LJ. i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2., članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 16. siječnja 2013. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija O.LJ., R.H., D.P. i P.K..

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 011649 06 P, koji još uvijek nije okončan.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da žurno donese dopunsku odluku u predmetu broj 71 0 P 011649 06 P, te da nakon toga predmetni spis zajedno sa već izjavljenom žalbom apelanata ponovo dostavi Kantonalnom sudu u Mostaru na odlučivanje po žalbi, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima O.LJ., R.H., D.P. i P.K., sukladno članku 76. stavak 2.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. O.LJ. iz Mostara, R.H. iz Konjica, D.P. iz Konjica i P.K. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Draženka Jurišić, odvjetnica iz Mostara, podnijeli su 15. travnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog duljine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 011649 06 P i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda je zatraženo 18. siječnja 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. siječnja 2011. godine, a Općinski sud je odgovor dostavio 2. veljače 2011. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositeljima apelacije 9. veljače 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 15. svibnja 2006. godine tužbom protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) pokrenuli radni spor kod Općinskog suda radi isplate različitih naknada proisteklih iz radnog odnosa.

7. Općinski sud je donio Presudu, broj 07 58 P 011649 06 P od 24. lipnja 2009. godine.

8. Apelanti i tuženi su protiv prvostupanjske presude pravodobno podnijeli žalbe.

9. Predmet je zajedno sa žalbom tuženog 9. srpnja 2009. godine dostavljen Kantonalnom sudu na daljnji postupak, nakon čega je, zbog uočenih grešaka u pisanju predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ispravku.

10. Nakon izvršene ispravke predmet je 4. lipnja 2010. godine vraćen Kantonalnom sudu koji je na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2010. godine odlučio o žalbi tuženog, a donesena odluka je dostavljena strankama u postupku 21. lipnja 2010. godine.

11. Apelanti su potom obavijestili Kantonalni sud da su i oni podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude, o kojoj još uvijek nije odlučeno.

12. Nakon toga Kantonalni sud je pozvao prvostupanjski sud da žalbu apelanata dostavi tuženom na odgovor i da nakon toga predmet vrati radi odlučivanja po žalbi apelanata.

13. Prvostupanjski sud je predmet dostavio Kantonalnom sudu 3. studenoga 2010. godine zajedno sa žalbom apelanata koja ranije nije bila uložena u spis.

14. Na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2010. godine prilikom razmatranja žalbe apelanata utvrđeno je da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije odlučio o svim zahtjevima apelanata, što su apelanti u žalbi i isticali predloživši prvostupanjskom sudu donošenje dopunske presude.

15. Kako prvostupanjski sud nije, u međuvremenu, donio dopunsku presudu Kantonalni sud je 19. studenoga 2010. godine predmet vratio Općinskom sudu.

16. Prema stanju spisa predmet se zbog donošenja dopunske presude još uvijek nalazi kod Općinskog suda, tako da predmet još uvijek nije dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi apelanata.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti ističu da je prvostupanjski sud u predmetu koji je žurne naravi donio presudu tek 24. lipnja 2009. godine, čime je prekoračio razuman rok za vođenje i završetak postupka jer je bez bilo kakvog doprinosa apelanata tri godine rješavao po tužbi u jednom jednostavnom i tipiziranom radnom sporu. Apelanti smatraju da je i Kantonalni sud doprinio duljini postupka jer se predmet kod tog suda nalazi od 16. srpnja 2009. godine a odluka o žalbi još uvijek nije donesena, iako je zakonski rok za odlučivanje po žalbi 45 dana. Apelanti zbog duljine trajanja postupka traže i naknadu na ime nematerijalne štete prema praksi Ustavnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tijek postupka (što je detaljno navedeno u poglavlju III. Činjenično stanje ove odluke) ukazujući na procesne pogreške Općinskog suda koje su uticale da predmet zajedno sa žalbom još uvijek nije dostavljen tom sudu. Zbog svega što je navedeno u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud smatra da taj sud prekršio prava apelanata na pravično suđenje i prava na imovinu.

19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je presuda donesena nakon provedenog postupka i ocjene svih provedenih dokaza uz omogućavanje apelantima da slobodno disponiraju svojim pravima. Navedeno je da je duljina trajanja postupka uvjetovana objektivnim okolnostima broja predmeta, podnošenjem većeg broja tužbi iz istog osnova, osobito radnih sporova, tako da je predmet, s obzirom na sve navedeno, završen u razumnom roku. Još je istaknuto da sporovi jesu tipizirani, ali se ni u kojem slučaju, zbog obimnosti spisa, dokazne građe i okolnosti raspravljanja ne mogu smatrati jednostavnim. Tim prije što je pred istim sudom iniciran veći broj predmeta iz istog pravnog osnova. U protivnom, svako drugačije tumačenje bi predstavljalo banalizaciju rada suda kao institucije, ukoliko bi se sveo na tipski i serijski rad.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 214.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od dana prijema žalbe podnijeti tom sudu odgovor na žalbu. […] Član 215.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostupanjski sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. […] Član 217. stav 3.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskog suda primi spise po žalbi.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj suštini žuran, još uvijek nije okončan ni nakon šest godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3,(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelanti smatraju da je zbog duljine trajanja radnog spora pred Kantonalnim i Općinskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Razdoblje koje se uzima u obzir

28. Ustavni sud prije svega smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li, u međuvremenu, predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, duljinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. Iako apelanti ukazuju i na duljinu postupka pred Kantonalnim sudom, iz stanja spisa proizlazi da se predmet još uvijek nalazi kod Općinskog suda. Naime, Ustavni sud opaža da su apelanti tužbom Općinskom sudu 15. svibnja 2006. godine pokrenuli predmetni radni spor, da je prvostupanjska presuda donesena 24. lipnja 2009. godine protiv koje su apelanti izjavili žalbu, koja zbog procesnih propusta Općinskog suda, još uvijek nije dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog postupka je razdoblje od šest godina i sedam mjeseci.

b) Analiza duljine trajanja postupka

30. Ustavni sud opaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojega su apelanti tražili isplatu naknada proisteklih iz radnog odnosa, pa se s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, neovisno od okolnost da je na strani tužitelja bilo više osoba čija su potraživanja bila obuhvaćena tužbenim zahtjevom, predmetni postupak ne može smatrati osobito složenim. Osim toga, budući da apelanti potražuju naknade proistekle iz radnog odnosa koje im nisu isplaćene, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelante značajan, a i po zakonu je žurne prirode.

31. Sumirajući predmetni parnični postupak Ustavni sud opaža da su apelanti pokrenuli predmetni radni spor u maju 2006. godine, da je Općinski sud nakon nešto više od tri godine donio prvostupanjsku presudu, protiv koje su apelanti, pravodobno, podnijeli žalbu koja, zbog procesnih propusta Općinskog suda (neulaganja žalbe apelanata u predmetni spis i dostavljanja predmetnog spisa zajedno sa žalbom apelanata tek na zahtjev Kantonalnog suda izvan rokova propisanih odredbama Zakona o parničnom postupku, odnosno neodlučivanja o svim tužbenim zahtjevima apelanata, zbog čega je predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude) još uvijek, prema raspoloživim podacima, nije ponovno dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje. S obzirom na navedeno i činjenicu da uglavnom zbog procesnih pogrešaka Općinskog suda predmetni radni spor koji je žuran još uvijek, prema stanju spisa, nije okončan ni nakon šest godina i sedam mjeseci, da apelanti ni na koji način nisu tome doprinijeli, a Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije opravdao svoje procesne pogreške koje je činio tokom postupka, pa Ustavni sud smatra da duljina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

32. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

c) Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o apelanata o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. Ustavni sud opaža da su apelanti tražili od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ističe da, prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost.

35. S obzirom da predmetni postupak po zakonu spada u kategoriju žurnih postupaka, te imajući u vidu da traje preko šest godina, Ustavni sud smatra da bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak koji je žuran, nije okončan ni nakon šest godina i sedam mjeseci uglavnom zbog procesnih pogrešaka Općinskog suda, koji u odgovoru na apelaciju nije naveo racionalne razloge kako bi opravdao propuste koje je tijekom postupka činio, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu uticali na duljinu trajanja predmetnog postupka.

37. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1361/10 (O.LJ. iz Mostara, R.H. iz Konjica… | Sudska praksa | Aktio