Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2007/10 (J. M.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ratna šteta
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2007/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2007/10, rješavajući apelaciju Jove Markovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jove Markovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci, koji je Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-1438/04 od 15. septembra 2010. godine vraćen na ponovni postupak.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu koji je Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-1438/04 od 15. septembra 2010. godine vraćen na ponovni postupak, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Jovi Markoviću, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jovo Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 25. maj 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo kod Osnovnog suda u Banjaluci u avgustu 1998. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 1. aprila 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. aprila 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 22. aprila 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 6. avgusta 1998. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenu parnični postupak protiv Republike Srpske - Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade ratne štete nastale mobilisanjem i korišćenjem apelantove imovine tužene u periodu od juna 1992. godine do septembra 1995. godine.
7. Postupajući po podnesenoj tužbi Osnovni sud je donio Presudu broj P-2027/98 od 3. maja 2000. godine.
8. Odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv prvostepene presude Okružni sud je donio Presudu broj Gž-916/2000 od 8. oktobra 2001. godine.
9. Nezadovoljan ishodom drugostepenog postupka apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Rješenjem broj Rev-550/02 od 29. juna 2004. godine ukinuo osporenu drugostepenu presudu i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.
10. Nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava) Okružni sud je, u skladu s odredbama čl. 4 i 5 navedenog zakona, predmetni spis 21. decembra 2005. godine dostavio na nadležno postupanje Pravobranilaštvu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo).
11. Kako je apelant u više navrata urgirao kod Okružnog suda da se predmetni postupak okonča, Okružni sud je dopisom od 12. maja 2010. godine tražio od Pravobranilaštva da predmet uzme u rad ili da ga vrati sudu na daljnje odlučivanje.
12. Postupajući na dopis Okružnog suda Pravobranilaštvo je 27. maja 2010. godine tom sudu dostavilo Zaključak broj Un-3214/06 od 7. februara 2007. godine, kojim je predmetni postupak vansudskog poravnanja obustavljen, uz istovremeno vraćanje kompletnog predmetnog spisa na daljnje sudsko postupanje.
13. Okružni sud je po prijemu spisa donio Rješenje broj Gž-1438/04 od 15. septembra 2010. godine, kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
14. Shodno raspoloživim podacima ponovni postupak pred Osnovnim sudom još uvijek nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji je pokrenut 1998. godine i još uvijek nije okončan povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je hronološki opisao tok postupka navodeći da Okružni sud u period od šest godina nije preduzimao nikakve aktivnosti po rješenju Vrhovnog suda koji je rješenjem predmetni spis vratio na ponovno suđenje. Zbog nedonošenja odluke po njegovoj tužbi apelant traži i isplatu naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s ustaljenom praksom Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
16. Okružni sud je odgovoru na apelaciju iscrpno opisao tok postupka navodeći, između ostalog, da je nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava predmetni spis 21. decembra 2005. godine dostavljen na nadležno postupanje Pravobranilaštvu, koje je zaključkom od 7. februara 2007. godine obustavilo postupak, a na traženje Okružnog suda zbog stalnih urgencija apelanta Pravobranilaštvo je 27. maja 2010. godine vratilo predmetni spis Okružnom sudu na daljnje postupanje. U odgovoru je navedeno da je nakon toga Okružni sud donio Rješenje broj Gž-1438/04 od 15. septembra 2010. godine kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje. Zbog svega navedenog Okružni sud smatra da su apelantovi navodi da taj sud nije preduzeo ništa da se predmetni postupak okonča neosnovani i paušalni, te je predložio da se apelacije kao neosnovana odbije.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
19. U Zakonu o ostvarivanja prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) relevantne odredbe glase: Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. […] VI.Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od 14 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno njegovo prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
25. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud prije svega smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu u ponovnom postupku Osnovni sud donio odluku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
28. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Osnovnom sudu 6. avgusta 1998. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa i raspoloživim dokazima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 14 godina i četiri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu ratne štete, te da, s obzirom na činjenice koje je trebalo da se utvrde i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može da se govori o posebno složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o šteti koju je apelant pretrpio tokom rata što je dovelo do umanjenja apelantove imovine, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
30. Analizirajući predmetni parnični postupak Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u periodu nešto kraćem od pet godina donijeli tri odluke, da je Vrhovni sud rješenjem od juna 2004. godine predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje, da je tokom trajanja ponovnog postupka na pravnu snagu stupio Zakon o ostvarivanju prava (29. novembra 2005. godine), te da je Okružni sud postupajući po odredbama čl. 4 i 5 navedenog zakona pridržavajući se predviđenih rokova predmetni spis 21. decembra 2005. godine proslijedio na daljnje postupanje Pravobranilaštvu, što je ključno i uticalo da postupak traje tako dugo, jer je neriješeni predmet na zahtjev Okružnog suda vraćen na daljnje sudsko postupanje tek u maju 2010. godine. Osim toga Ustavni sud smatra da je na dužinu postupka uticalo i to što su u predmetnom postupku dva puta ukidane presude i predmet vraćan nižestepenim sudovima na ponovni postupak. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da prema stanju spisa parnični postupak još nije okončan ni nakon 14 godina i četiri mjeseca, a da apelant tome ničim nije doprinio za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
32. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
34. S obzirom da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka te imajući u vidu da traje preko 14 godina, Ustavni sud smatra kako bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo da se isplati iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon 14 godina i četiri mjeseca, a apelanta svojim ponašanjem nije doprinio da predmetni postupak traje tako dugo.
36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić