Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-582/10 (S. R.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-582/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 582/10, rješavajući apelaciju Sulejmana Rejzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sulejmana Rejzovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj Pr- 174/97, a koji je trenutno pred Kantonalnim sudom u Sarajevu radi odlučivanja o žalbi.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj Pr-174/97, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Sulejmanu Rejzoviću isplati iznos od 4.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sulejman Rejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 12. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-174/97, a koji je trenutno u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 21. oktobra 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 15. decembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 22. aprila 2011. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 20. oktobra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine – Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) radi povrede prava iz radnog odnosa.
8. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-174/97-A od 24. septembra 2004. godine predmetna tužba je vraćena apelantu na ispravku i dopunu, te je naloženo apelantu da, u roku od osam dana od prijema rješenja, tužbu dopuni i ispravi u pogledu tačnog označavanja tužene, osnova nadležnosti suda, zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, činjenica i dokaza, pravnog osnova tužbenog zahtjeva i pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje.
9. Apelant je dostavio Općinskom sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu 8. novembra 2004. godine.
10. Općinski sud je donio Presudu broj Pr-174/1997 od 17. marta 2008. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da apelanta vrati na ranije radno mjesto i isplati mu naknadu štete i druge naknade po osnovu radnog odnosa, bliže precizirane u izreci presude.
11. Tužena je 28. marta 2008. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu protiv prvostepene presude.
12. Apelant je 14. aprila 2008. godine dostavio Kantonalnom sud svoj odgovor na žalbu tužene.
13. Apelant je 28. oktobra 2008. i 7. aprila 2009. godine dostavio Kantonalnom sudu urgencije za donošenje odluke povodom žalbe tužene.
14. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak povodom žalbe tužene pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je istakao da je neobjašnjivo ponašanje Općinskog suda koji nakon sedam godina od prijema tužbe nije preduzimao nikakve parnične radnje, a nakon uređene tužbe trebale su mu tri i po godine da donese prvostepenu odluku, iako se radi o radnom sporu u kojem je sud dužan hitno postupati. Apelant je naglasio da on svojim ponašanjem ničim nije doprinio ovakvom odugovlačenju postupka, te da je više puta usmeno i pismeno tražio da se postupak ubrza.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da smatra da u predmetnom postupku nisu povrijeđena prava na koja apelant ukazuje u apelaciji.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tužene, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu primljena 20. oktobra 1997. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije pravosnažno okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od 15 godina i tri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u kojem je trebalo utvrditi da li je apelantu nezakonito prestao radni odnos, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
29. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo predmetni postupak 20. oktobra 1997. godine. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon gotovo sedam godina od podnošenja tužbe donio rješenje kojim se tužba vraća apelantu na ispravku i dopunu, te da je, nakon što je apelant u ostavljenom roku ispravio i dopunio tužbu, u novembru 2004. godine, Općinskom sudu trebalo više od tri godine da donese odluku (u martu 2008. godine). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je tužena u martu 2008. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu protiv prvostepene presude i da Kantonalni sud, prema stanju spisa, niti nakon četiri godine i 10 mjeseci nije donio odluku o žalbi. Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakvo objašnjenje niti naveo razloge za ovako dugo trajanje postupka u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonskim odredbama hitan, dok Kantonalni sud nije niti dostavio Ustavnom sudu svoj odgovor na apelaciju. Osim toga, Ustavni sud iz dokaza spisa nije mogao utvrditi bilo kakav apelantov doprinos dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, osobito činjenicu da je predmetni postupak prema zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji ukupno traje 15 godina i tri mjeseca, i još uvijek nije okončan, ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snose i Općinski sud (pred kojim je postupak trajao 10 godina i pet mjeseci) i Kantonalni sud (pred kojim postupak povodom žalbe još nije okončan niti nakon četiri godine i 10 mjeseci).
30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom“ roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje apelant dovodi u vezu sa pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
32. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u odgovarajućem iznosu u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava, te da se ovako određena naknada obračunava prema kriterijima koje je uspostavio Evropski sud, prilagođeno ekonomskoj situaciji u BiH.
33. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema tom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.
Uprkos svojoj praksi da je sama odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnog prava na pravično suđenje u razumnom roku dovoljna satisfakcija za apelanta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3116/09 od 19. jula 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir činjenicu da predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje 15 godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan, apelantu treba odrediti naknadu u visini od 4.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak u sporu iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitan, traje 15 godina i tri mjeseca i još uvijek je u toku pred Kantonalnim sudom, te kada sudovi nisu ponudili opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić