Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-384/10 (H. H.)
Odluka donesena 16. 01. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-384/10
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 384/10, rješavajući apelaciju Huseina Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Huseina Hadžića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Huseinu Hadžiću, u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Husein Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 26. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 11. oktobra 2010. godine, a od advokata Jasmine Miljković, opunomoćenice tuženih Alage Hadžića, Esada Hadžića i Semke Alešević, 22. novembra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je 12. decembra 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i spis broj P-1/04. Također, Ustavni sud je 22. novembra 2012. godine zatražio od Kantonalnog suda dostavu dodatne dokumentacije.
3. Kantonalni sud je 27. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 11. novembra 2010. godine i 23. novembra 2012. godine dodatne informacije i dokumentaciju. Općinski sud je 18. decembra 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis broj P-1/04. Opunomoćenica tuženih nije dostavila odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantovom opunomoćeniku 3. novembra 2010. godine i 27. decembra 2012. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant i Šefika Muharemović, Ajiša Veladžić, Izeta Roknić i Senija Skenderović (u daljnjem tekstu: ostali tužitelji) su 5. januara 2004. godine podnijeli tužbu radi utvrđenja i predaje u posjed Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Alage Hadžića, Esada Hadžića i Semke Alešević (u daljnjem tekstu: tuženi).
7. Presudom Općinskog suda broj P-1/04 od 20. augusta 2004. godine obavezani su tuženi da apelantu i drugim tužiteljima predaju u posjed dio nekretnine bliže označene u izreci presude i nadoknade im troškove parničnog postupka u iznosu od 1.480,00 KM, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
8. Opunomoćenik tuženih je 28. septembra 2004. godine podnio žalbu protiv presude Općinskog suda.
9. Žalba tuženih je 24. decembra 2004. godine dostavljena apelantovom opunomoćeniku na odgovor.
10. Općinski sud je 29. januara 2005. godine dostavio spis Kantonalnom sudu radi rješavanja žalbe tuženih.
11. Apelant se 13. jula 2007. godine obratio Kantonalnom ministarstvu pravde Unsko-sanskog kantona zahtjevom za urgenciju u rješavanju predmetne žalbe koji je proslijeđen Kantonalnom sudu.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 P 002975 05 Gž od 25. oktobra 2010. godine djelomično je uvažena žalba tuženih i presuda Općinskog suda preinačena tako da je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog i trećetuženu odbijen kao neosnovan. Presudom je, dalje, žalba u ostalom dijelu odbijena kao neosnovana i presuda Općinskog suda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je žalba tuženih osnovano ukazala da je prvostepeni sud pogriješio kada je drugotuženog i trećetuženu obavezao da apelantu i drugim tužiteljima predaju u posjed predmetni dio nekretnine s obzirom na to da je samo prvotuženi u posjedu predmetnog dijela nekretnine. Stoga je Kantonalni sud zaključio da ovaj propust prvostepenog suda predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava i preinačio prvostepenu presudu u tom dijelu.
13. Prvotuženi je posredstvom opunomoćenika 15. decembra 2010. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda.
14. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine odbačena je revizija prvotuženog s obzirom na to da označena vrijednost spora nije prelazila iznos iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), niti su bile ispunjene zakonske pretpostavke iz stava 3. člana
237. ZPP.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
15. Apelant smatra da mu je u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je Općinski sud donio presudu po tužbi u roku od osam mjeseci od podnošenja tužbe, te da je zadovoljan dužinom postupka pred prvostepenim sudom. Međutim, apelant navodi da, nakon što su tuženi uložili žalbu i predmet dostavljen Kantonalnom sudu, Kantonalni sud do podnošenja apelacije nije donio odluku o žalbi tuženih iako je prošlo više od šest godina. Smatra da postupak pred Kantonalnim sudom predugo traje i da je time povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Predložio je da mu se, zbog dužine trajanja postupka, dosudi kompenzacija u iznosu od 150,00 KM godišnje za svaku godinu počev od 2004. godine pa do donošenja odluke po žalbi.
b) Odgovor na apelaciju
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da činjenica da je odluku u konkretnom predmetu donio tek 2010. godine, iako je predmet u sudu formiran 2005. godine, samo govori u prilog apelaciji. Stoga je Kantonalni sud naveo da ne pobija apelaciju, već ostavlja Ustavnom sudu da procijeni da li je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
17. Kantonalni sud je u dopisu od 23. novembra 2012. godine, prilikom dostave dodatne dokumentacije Ustavnom sudu, naveo da je predmet broj P-1/04 zaprimio 29. januara 2005. godine.
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, pošto apelacija nije usmjerena na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, smatraju da nije potrebno dostavljati izjašnjenje na nju. V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da predmetni postupak po žalbi koju su izjavili tuženi pred Kantonalnim sudom nerazumno dugo traje i koji je, u vrijeme podnošenja apelacije, još bio u toku pred Kantonalnim sudom, odnosno da u njegovom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako su u međuvremenu Kantonalni sud i Vrhovni sud odlučili o žalbi i reviziji i predmetni postupak je okončan. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
28. U konkretnom slučaju postupak je pokrenut tužbom pred Općinskim sudom 5. januara 2004. godine, a iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine. Cjelokupni postupak odlučivanja o tužbenom zahtjevu apelanta i drugih tužitelja je trajao sedam godina i šest mjeseci. Imajući u vidu da, prema članu 32. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud pri odlučivanju ispituje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te okolnost da je apelant podnio apelaciju isključivo zbog dužine žalbenog postupka, Ustavni sud će ispitati dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom.
29. Dakle, iako je nakon podnošenja apelacije predmetni postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda o odbacivanju revizije, relevantan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste od 29. januara 2005. godine, kada je, prema stanju spisa, Kantonalni sud primio predmet broj P-1/04 radi rješavanja žalbe tuženih, do 25. oktobra 2010. godine, kada je donio odluku po žalbi. Dakle, postupak povodom žalbe tuženih pred Kantonalnim sudom je trajao pet godina i devet mjeseci, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju se radi o parničnom sporu koji su apelant i drugi tužitelji pokrenuli protiv tuženih radi utvrđenja i predaje u posjed dijela nekretnine. Budući da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu.
31. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo pet godina i devet mjeseci da odluči o žalbi tuženih protiv prvostepene presude. ZPP propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi, te je očigledno da se Kantonalni sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova, već je, upravo, u znatnoj mjeri odstupio od njih.
32. Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao utjecati na dužinu trajanja žalbenog postupka, nego je, naprotiv, potvrdio apelantove navode o dužini trajanja žalbenog postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije mogao doprinijeti dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant svojom pismenom urgencijom dostavljenom Kantonalnom ministarstvu pravde Unsko-sanskog kantona pokušao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema razumnog i objektivnog opravdanja da predmetni postupak o žalbi protiv presude traje pet godina i devet mjeseci, te se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može u cijelosti pripisati nadležnom Kantonalnom sudu. Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
e) Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
34. Prilikom odlučivanja o z apelantovomahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak o žalbi trajao pet godina i devet mjeseci, apelantu se određuje naknada u ukupnoj visini od 750,00 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini žalbenog postupka koji je trajao pet godina i devet mjeseci i ta dužina se može u cijelosti staviti na teret nadležnom Kantonalnom sudu.
36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić