Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1032/12 (Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 239
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1032/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1032/12, rješavajući apelaciju Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 K 033427 11 Kž od 20. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 53 0 K 003427 10 K od 18. oktobra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Mostaru, podnio je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 K 033427 11 Kž od 20. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 K 003427 10 K od 18. oktobra 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 53 0 K 003427 10 K od 18. oktobra 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 53 0 K 033427 11 Kž od 20. decembra 2011. godine, optuženi Feđa Bajgorić (u daljnjem tekstu: optuženi) je oslobođen od optužbe zbog krivičnih djela u sticaju, posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. Krivičnog zakona Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10; u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ FBiH.
3. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. Ustavni sud zapaža da apelant kao nosilac javne vlasti, odnosno organ gonjenja ukazuje da je osporenim presudama u krivičnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, u svojoj praksi Ustavni sud je zauzeo stav da javna vlast uživa ustavnu zaštitu prava na pravično suđenje u postupcima koji se tiču njenih imovinskih prava.
7. Sporno pitanje u konkretnom slučaju je da li apelant kao nosilac javne vlasti, odnosno organ gonjenja uživa ustavnu zaštitu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u krivičnom postupku koji je vođen po apelantovoj optužnici i u kojem je odlučivano o osnovanosti te optužnice protiv optuženog.
8. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima pravo na pravično suđenje uživa samo optuženi protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu prava na pravično suđenje. Prema tome, obrnuto tumačenje prava na pravično suđenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja prava na pravično suđenje.
9. Iz navedenog proizilazi da u krivičnom postupku apelant, kao nosilac javne vlasti, odnosno organ gonjenja ne uživa ustavnu zaštitu prava na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Na osnovu navedenog slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić