Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1045/12 (Grupa građana zaseoka «Radišići»)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1045/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1045/12, rješavajući apelaciju Grupe građana zaseoka «Radišići», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grupe građana zaseoka «Radišići» podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 003004 11 Uvp od 18. januara 2012. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 003004 10 U od 24. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Grupa građana zaseoka «Radišići» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 003004 11 Uvp od 18. januara 2012. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 003004 10 U od 24. decembra 2010. godine.
2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Područne jedinice Novi Grad (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 21.33/474-7/08 od 16. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/474-154/09 od 17. marta 2010. godine, uzurpantu Siniši Desnica (u daljnjem tekstu: tužilac) iz Novog Grada je naloženo da napustiti uzurpirano zemljište pobliže označeno u izreci prvostepenog rješenja i ukloniti objekte koji su podignuti na tom zemljištu, također, pobliže navedeni u izreci prvostepenog rješenja.
3. Tužilac je protiv drugostepenog rješenja Republičke uprave broj 21.05/474-154/09 od 17. marta 2010. godine pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom koji je presudom broj 11 0 U 003004 10 U od 24. decembra 2010. godine tužbu uvažio i osporeni akt poništio.
4. Rješavajući o zahtjevu apelanta, kao zainterenovanog lica, za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 003004 10 U od 24. decembra 2010. godine, Vrhovni sud je donio rješenje broj 11 0 U 003004 11 Uvp od 18. januara 2012. godine kojim je odbacio apelantov zahtjev kao izjavljen od strane neovlaštenog lica. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu Pravobranilaštva Republike Srpske, Sjedište zamjenika u Prijedoru, kao zakonskog zastupnika Opštine Novi Grad, za rješavanje uzurpacije dijela puta izvršene od strane tužioca, te da je prvostepeni organ proveo postupak, utvrdio činjenice i rješenjem naložio tužiocu kao uzurpantu, da u ostavljenom roku napusti uzurpirano zemljište, na način kako je to navedeno u njegovoj izreci. Tužilac je protiv tog rješenja izjavio žalbu, a potom tužbom pokrenuo upravni spor, koji je okončan presudom Okružnog suda od 24. decembra 2010. godine. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je protiv presude Okružnog suda, apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, u kojem izražava nezadovoljstvo sadržinom te presude, zbog povrede člana 24. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» br. 109/05 i 63/11; u daljnjem tekstu: ZUS) i člana 34. Zakona o uzurpaciji («Službeni glasnik RS» broj 76/06; u daljnjem tekstu: ZU). Međutim, Vrhovni sud je istaknuo da apelant nije učestvovao u svojstvu stranke u predmetnom upravnom postupku, pa mu ne pripada ni pravo na podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje te presude. Također, Vrhovni sud je naveo da apelant, ukoliko smatra da ima svojstvo stranke kao zainteresovano lice, ima mogućnost da podnese prijedlog za ponavljanje upravnog postupka u smislu odredbe člana 234. tačka 9. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02 i 87/07), ukoliko su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 237. istog zakona.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj 11 0 U 003004 11 Uvp od 18. januara 2012. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 003004 10 U od 24. decembra 2010. godine.
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 U 003004 11 Uvp od 18. januara 2012. godine, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku Vrhovni sud je odbacio apelantov zahtjev kao izjavljen od strane neovlaštenog lica, budući da u predmetnom postupku nije učestvovao u svojstvu stranke. Dakle, iz navedenog proizilazi da u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić