Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1120/12 (S. N.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1120/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1120/12, rješavajući apelaciju Sabahete Nurkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Nurkanović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 003399 12 Rev od 29. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 003399 10 Gž od 23. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 003399 09 P od 2. marta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabaheta Nurkanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja, podnijela je 23. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 003399 12 Rev od 29. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 003399 10 Gž od 23. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 003399 09 P od 2. marta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 P 003399 09 P od 2. marta 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 85 0 P 003399 10 Gž od 23. juna 2011. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv Amira Nurkanovića i Amire Šabanović (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja, vsp. 6.000,00 KM, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo Ugovor o poklonu broj OPU:1163/08 od 6. novembra 2008. godine zaključen između tuženih o poklonu nepokretnosti pobliže označenih u izreci presude, da su tuženi dužni priznati i trpiti da se na osnovu presude izvrši brisanje upisa predmetnih nepokretnosti sa imena tužene Amire Šabanović, te da se uspostavi prijašnje stanje upisa i predmetne nekretnine upišu u PL 456 k.o. Svjetliča, kao posjed tuženog Amira Nurkanovića. Stavom II izreke presude odbijen je kao naosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da joj na ime njenog doprinosa u sticanju nepokretnosti pobliže označenih u izreci presude pripada dio od 1/2, što je tuženi Amir Nurkanović dužan priznati i trpiti, te apelantici u roku od 15 dana od dana donošenja presude izdati tabularnu ispravu podobnu za upis u javnim knjigama, u protivnom će presuda zamijeniti tu ispravu, da se apelantica na predmetnim nekretninama, u javnim knjigama, upiše kao suvlasnik i suposjednik sa dijelom ½, te da izdvoji njen suvlasnički dio i preda joj u posjed i slobodno raspolaganje pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom III izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tažila da se obavežu tuženi da joj solidarno naknade troškove parničnog postupka. Istom presudom, stavom IV izreke je obavezana apelantica da tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.727,04 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 003399 12 Rev od 29. februara 2012. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 003399 10 Gž od 23. juna 2011. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je odrebom člana 321. stav 2. ZPP-a propisano da, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos (kao u ovom slučaju), mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi. Vrhovni sud je naveo da je apelantica u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označila u tužbi iznosom od 6.000,00 KM pa je mjerodavan iznos prema kojem se ispituje dozvoljenost revizije (član 237. stav 2. ZPP). S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, pa je slijedom navedenog apelanticina revizija odbačena kao nedozvoljenu na osnovu člana 247. a u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP-a.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 003399 10 Gž od 23. juna 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 003399 12 Rev od 29. februara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

8. S obzirom na to da je apelanticinom punomoćniku, advokatu Rajku Stokiću 6. jula 2011. godine uručena presuda Okružnog suda broj 85 0 P 003399 10 Gž od 23. juna 2011. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. marta 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1120/12 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio