Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1157/12 (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1157/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1157/12, rješavajući apelaciju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 000569 11 Uvp od 12. januara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banjaluci, koga zastupa Miroslav Milovanović, ministar, podnio je 27. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 000569 11 Uvp od 12. januara 2012. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant rješenjem broj 01-33-29141/08 od 29. januara 2010. godine odbio žalbu tužioca Dragomira Andrića (u daljenjem tekstu: tužilac) kojom je tražio da se oglasi ništavim rješenje Odjeljenja za privredu i finansije Skupštine opštine Pale FP-broj 04/3-7/1 od 25. januara 1966. godine, uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 252. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni gasnik RS» br. 13/02 i 18/07; u daljnjem tekstu: ZOUP).
3. Tužilac je protiv rješenja apelanta pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) koji je presudom broj 14 0 U 000569 10 U od 24. novembra 2010. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
4. U postupku za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda koji je pokrenuo tužilac kao podnosilac zahtjeva, Vrhovni sud je donio presudu broj 14 0 U 000569 11 Uvp od 12. januara 2012. godine kojom je zahtjev uvažio, presudu Okružnog suda preinačio na način da je tužbu uvažio i osporeni akt apelanta poništio.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravima i obavezama apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje. Naime, osporenom odlukom je odlučivano o zakonitosti akta apelanta, kao nosioca javne vlasti kojom je on odlučivao o pravima i obavezama tužitelja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, u predmetnom postupku nije odlučivano niti o imovinskim pravima apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić