Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/12 (Zayad Khalaf Hamadie Al Gertani)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1163/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1163/12, rješavajući apelaciju Zayada Khalaf Hamadie Al Gertani, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zayada Khalaf Hamadie Al Gertani podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 007331 11 Uvp od 23. januara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zayad Khalaf Hamadie Al Gertani (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Udruženje «Vaša prava Bosne i Hercegovine», podnio je 27. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 007331 11 Uvp od 23. januara 2012. godine.

2. Rješenjem Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) broj 04/1-10278/11 od 11. augusta 2011. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Agencije broj 04/1-9642/11 od 21. jula 2011. godine, kojim rješenjem je odbijen apelantov zahtjev za pristup informacijama koje se nalaze u posjedu Agencije, sa elementom tajnosti.

3. Apelant je protiv drugostepenog rješenja Agencije od 11. augusta 2011. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Odlučujući o apelantovoj tužbi Sud BiH je donio presudu broj S1 3 U 007331 11 U od 4. novembra 2011. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu.

4. Sud BiH je u Apelacionom upravnom vijeću, odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke - presude vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 007331 11 U od 4. novembra 2011. godine, donio presudu broj S1 3 U 007331 11 Uvp od 23. januara 2012. godine kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Sud BiH je u obrazloženju presude prije svega istaknuo da, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja u spisu «nalazi da je pobijana presuda vijeća za upravne sporove pravilna i zakonita, jer se zasniva na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni zakona». Nadalje, u obrazloženju je navedeno da je pravilno od strane vijeća za upravne sporove Suda BiH odbijena apelantova tužba iz razloga što bi stavljanje na uvid traženih informacija moglo ugroziti obavljanje zadataka Agencije i što bi moglo ugroziti sigurnost izvora ili drugih osoba. Sud BiH je također istaknuo da Zakonom o zaštiti tajnih podataka («Službeni glasnik BiH» broj 54/05) nije ostavljena mogućnost da provjereno lice vrši uvid u prikupljenu dokumentaciju i daje primjedbe i vrši ispravke. Naime, odredba člana 6. st. 4. i 6. Zakona o Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH («Službeni glasnik BiH» br. 12/04, 20/04, 56/06, 32/07 i 12/09) propisuje da je Agencija jedina institucija u BiH koja je ovlaštena i odgovorna za provođenje sigurnosne provjere lica koja traže državljanstvo, boravak i azil u BiH, kao i ostale aktivnosti koje su joj date u nadležnost Zakonom o zaštiti tajnih podataka. Navedena ovlaštenja proizilaze i iz odredbe člana 7. stav 4. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu («Službeni glasnik BiH» broj 36/08). Nadalje, Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju, Agencija pravilno ocijenila da se podaci koje je tražio apelant odnose na sve podatke koje je prikupila Agencija u fazi operativne obrade podataka, te da se navedeni podaci ne mogu tretirati kao lični podaci u smislu generalijskih i sličnih ličnih podataka, kao što su: ime i prezime, datum i mjesto rođenja, bračni status i slično, a koji bi mogli biti predmet komentara ili ispravke u bazi podataka, te da to čini izuzetak u smislu odredbe člana 8. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH i člana 91. Zakona o Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH. Sud BiH je istaknuo da se u predmetnom slučaju radi o operativnim podacima o kontaktima sa bezbjedonosno interesantnim licima, aktivnosti koje provjeravano lice poduzima, a koje mogu predstavljati sigurnosnu prijetnju BiH i slično, a koje je Agencija pribavila putem svojih izvora i metoda rada, kao i operativni podaci dobiveni od treće strane, a koji se po međunarodnim sporazumima ne mogu otkrivati bez izričitog pismenog pristanka treće strane. Konačno, Sud BiH je istaknuo da je vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilno zaključilo da je Agencija prethodno utvrdila u konkretnom slučaju da objavljivanje tražene informacije od strane apelanta nije opravdano javnom interesu, te da je u smislu odredbe člana 5. a u vezi sa članom 9. stav

1. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BIH sagledala korist i štetu koja može proisteći iz objavljivanja traženih informacija.

5. Pored toga, Sud BiH je u obrazloženju presude istaknuo da je pravilan zaključak vijeća za upravne sporove da odbijanjem zahtjeva za pristup informacijama nije došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije na apelantovu štetu, jer je pitanje kretanja i boravka stranaca javni domen države i njenih organa, pa se i sigurnosna provjera stranaca u zakonom predviđenoj proceduri (odredbe čl. 5, 6, 74. i 82. Zakona o Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH propisuju način rada i korištenja podataka Agencije koji čine operativni materijal), ne može smatrati povredom navedene odredbe Evropske konvencije. Po shvatanju Suda BiH, i ostali prigovori apelanta o povredama čl. 3, 5. i 6. Evropske konvencije nisu osnovani.

6. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom i porodicu iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH broj S1 3 U 007331 11 Uvp od 23. januara 2012. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za preispitivanje sudske odluke

- presude Suda BiH broj S1 3 U 007331 11 U od 4. novembra 2011. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba u upravnoj stvari pristupa informacijama.

9. Ustavni sud ističe da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv ukoliko se radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno ukoliko je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud smatra da se u proceduri koja se odnosi na pristup informacijama u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u BiH ne utvrđuju apelantova građanska prava i obaveze, već se radi o utvrđivanju postojanja zakonskih pretpostavki za pristup informacijama koje su u posjedu Agencije. U predmetnom postupku je utvrđeno da tražene informacije spadaju u izuzetak predviđen članom 6. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH, te da otkrivanje tražene informacije može izazvati značajne štete po legitimne ciljeve vanjske politike, zaštite interesa odbrane i sigurnosti kao i zaštita javne sigurnosti. Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv u konkretnom slučaju, a niti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencije (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 2062/10 od 21. jula 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud takođe zaključuje da postupak u kojem je utvrđivano o postojanju zakonskih pretpostavki za pristup informacijama ne pokreće pitanja i ne uživa zaštitu prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na dom i porodicu iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencije.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1163/12 (Zayad Khalaf Hamadie Al Gertani) | Sudska praksa | Aktio