Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1170/12 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo-ZD Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1170/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1170/12, rješavajući apelaciju JP Elektroprivrede BiH d.d. Sarajevo-ZD Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivrede BiH d.d. Sarajevo-ZD Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 003588 09 Gž od 20. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-

08-003282 od 7. jula 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo-ZD Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 003588 09 Gž od 20. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-08-003282 od 7. jula 2009. godine.

2. Rješavajući po tužbi Franje Josića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta radi isplate razlike plaće, Općinski sud je donio presudu broj 032-0-P-08-003282 od 7. jula 2009. godine kojom je obavezao apelanta da tužitelju isplati na ime razlike plaće za period od 1. oktobra 2005. godine do 31. oktobra 2006. goidne iznos od 14.066,19 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. oktobra 2008. godine pa do konačne isplate, te da kod Federalnog zavoda za PIO Mostar izvrši uplatu na ime tužitelja razlike neuplaćenih zakonom propisanih doprinosa za PIO za isti period, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.360,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na troškove parničnog postupka počev od 7. jula 2009. godine pa do isplate. Istom presudom tužitelj je odbijen sa viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 003588 09 Gž od 20. februara 2012. godine djelimično je uvažena apelantova žalba koju je izjavio protiv presude Općinskog suda broj 032-0-P-

08-003282 od 7. jula 2009. godine i prvostepena presuda je preinačena tako da je dosuđena naknada na ime razlike plaća snižena sa iznosa od 14.066,19 KM na iznos od 6.307,97 KM, a dosuđeni troškovi postupka sa iznosa od 2.360,00 na iznos od 1.473,82 KM, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom apelant je obavezan naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 403,65 KM, dok je tužitelj odbijen sa viškom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka. Konačno, Kantonalni sud je stavom III izreke presude odbacio kao neblagovremene dopune žalbe od 27. jula 2009. godine i od 6. augusta 2010. godine.

4. Prema navodima u apelaciji, apelant je protiv drugostepene presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 003588 09 Gž od 20. februara 2012. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), ali nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1170/12 (JP Elektroprivreda BiH d.d… | Sudska praksa | Aktio