Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1178/12 (L. V.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1178/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1178/12, rješavajući apelaciju Ljubice Vasiljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Vasiljević podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 003721 11Rev od 12. januara 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 003721 09 Gž od 9. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Lubica Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ugljevika, koju zastupa Radenka Kajtaz, diplomirana pravnica, zaposlenica Službe za besplatnu pravnu pomoć, Kancelarija u Bijeljini, podnijela je 27. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 003721 11Rev od 12. januara 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 003721 09 Gž od 9. augusta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 00 3721 08 P od 11. decembra 2008. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv opštine Ugljevik (u daljnjem tekstu: tužena), poništeno je rješenje načelnika Opštine Ugljevik broj 02-126-3/07 od 8. maja 2007. godine kojim je apelantici prestao radni odnos, te je naloženo poslodavcu da istu vrati na posao i rasporedi na radno mjesto za koje ispunjava uslove kao i da joj uplati doprinose za PIO počev od dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na posao, te da joj plati troškove postupka u iznosu od 480,00 KM.

3. Rješavajući po žalbama apelantice i tužene protiv presude Osnovnog suda broj 80 0 P 003721 09 P od 11. decembra 2008. godine, Okružni sud je donio rješenje broj 80 0 P 003721 09 Gž od 9. augusta 2010. godine kojim je apelanticinu žalbu odbio, a uvažio žalbu tužene, prvostepenu presudu ukinuo i tužbu odbacio.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 003721 11Rev od 12. januara 2012. godine odbačena je kao nedozvoljena apelanticina revizija koju je izjavila protiv rješenja Okružnog suda broj 80 0 P 003721 09 Gž od 9. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je u predmetnoj parnici apelantica u tužbi kao vrijednost spora iskazala iznos od 100,00 KM, koja vrijednost predmeta spora nije mijenjana, a niti je tužena tako označenom iznosu prigovarala. Vrhovni sud je konstatovao da, budući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom potraživanju, s obzirom na iskazanu vrijednost spora, sijedi da, saglasno odredbi člana 237. stav 2. revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je istaknuo da odlučivanje po apelanticinoj reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelantica je protiv rješenja Okružnog suda broj 80 0 P 003721 09 Gž od 9. augusta 2010. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 003721 11Rev od 12. januara 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljeno rješenje Okružnog suda broj 80 0 P 003721 09 Gž od 9. augusta 2010. godine, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda doneseno 12. januara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je rješenje Okružnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. marta 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1178/12 (L. V.) | Sudska praksa | Aktio