Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1179/12 (M. M.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1179/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1179/12, rješavajući apelaciju Munize Mujanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Munize Mujanović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 001860 11 Gž od 6. januara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu broj 041-1-P-10-000048 od 27. aprila 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Muniza Mujanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 001860 11 Gž od 6. januara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-1-P-10-000048 od 27. aprila 2011. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 041-1-P-10-000048 od 27. aprila 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 001860 11 Gž od 6. januara 2012. godine, odbačena je kao neblagovremena apelanticina tužba podnesena protiv tužene Vasve Čolaković (u daljnjem tekstu: tužena), radi utvrđivanja prava vlasništva vsp.10.000,00 KM, te je obavezana apelantica da tuženoj nadoknadi troškove postpka u iznosu od 870,00 KM. Općinski sud je u obrazloženju rješenja prije svega naveo da je apelantica u tužbenom zahtjevu predložila da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je apelantica zakonski nasljednik iz umrlog Arifa Čolakovića po pravu predstavljanja iz umrlog Hasana Čolakovića (sina Arifa), te da se utvrdi da su ništava rješenja Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava vlasništva (u daljnjem tekstu: Komisija) Dn. broj 04/010-951-34/91 od 12. oktobra 1999. godine i rješenje Dn. broj 04/010-951-942/99 od 12. oktobra 1999. godine, kao i da se naloži ZK uredu Općinskog suda u Visokom da na predmetnim parcelama upiše apelanticu kao suvlasnika. Nadalje, Općinski sud je naveo da je donio oduku kao u izreci rješenja obzirom da je apelantica u tužbi od 3. juna 2010. godine predložila da se utvrdi da su ništava rješenja koja su donijeta od strane Komisije, cijeneći da je katastar nekretnina za područje Općine Olovo, u kojem su upisane predmetne nekretnine, stupio na snagu 10. juna 2003. godine («Službene novine FBiH» broj 23/03), kao i cijeneći član 82. Zakona o premjeru i katastru nekretnina («Službeni list SR BiH» br. 22/84, 12/87, 29/90 i «Službeni list RBiH» br. 4/93 i 13/94) kojim je propisano da treća lica, koja smatraju da su izvršenim upisom prava na nekretninama u katastru nekretnina povrijeđena njihova prava, mogu tužbom kod nadležnog suda osporavati izvršeni upis u roku od tri godine od dana stupanja na snagu katastra nekretnine za katastarsku općinu Olovo. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je na osnovu člana 79. stav 2. a u vezi sa članom 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) po službenoj dužnosti donio rješenje kojim je tužbu odbacio kao neblagovremenu.

3. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Apelantica je podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i poništenja rješenja o izlaganju podataka o nekreninama. Općinski sud je rješenjem broj 041-1-P-10-000048 od 27. aprila 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 001860 11 Gž od 6. januara 2012. godine, odbacio apelanticinu tužbu kao neblagovremeno podnijetu.

7. Ustavni sud zapaža da Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju.

8. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogali meritorno odlučivati o njenoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1179/12 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio