Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1202/12 (S. T.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1202/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1202/12, rješavajući apelaciju Slobodana Trininića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Trininića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 013655 11 Uvp od 15. decembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Trininić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Behija Ljubović Aganović, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 013655 11 Uvp od 15. decembra 2011. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 013655 11 Uz od 3. oktobra 2011. godine odbačen je apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH).

3. U obrazloženju rješenje Kantonalni sud je naveo da je apelant podnio zahtjev 16. septembra 2011. godine za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa tog Ustava, istaknuvši da je rješenjem Vlade Kantona Sarajevo broj 02-05-23522-9/11 od 17. augusta 2011. godine razrješen dužnosti generalnog direktora JU «Dom zdravlja Kantona Sarajevo» prije isteka četverogodišnjeg mandata. Odluku o razrješenju je, prema navodima apelanta, suprotno zakonskim odredbama donijela Vlada Kantona Sarajvo, iako je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti FBiH predviđeno da imenovanje i razrješenje direktora zdravstvene ustanove u svojini kantona vrši upravni odbor te ustanove. Također, i odredbom člana 41. Statuta JU Dom zdravlja Kantona Sarajavo je predviđeno da generalnog direktora prije isteka vremena na koje je imenovan razrješava upravni odbor, a po proteku roka od 30 dana od saznanja za neki od razloga za razrješenje, to čini Skupština Kantona Sarajevo.

4. Kantonalni sud je, ispitujući postojanje procesnih pretostavki za postupanje po predmetnom zahtjevu, zaključio da takve pretpostavke ne postoje. Naime, odredbom člana 60. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) je propisano da pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa tog Ustava povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa ovim Zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se osporenim aktom Vlade Kantona Sarajevo odlučuje o razrješenju apelanta dužnosti generalnog direktora JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, te da se tom odlukom rješava o radno-pravnom statusu apelanta, pa apelant radi zaštite svojih prava ima mogućnost pokrenuti parnični postupak pred nadležnim sudom, u smislu odredbi člana 27. stav 2. tačka a) Zakona o sudovima u FBiH («Službene novine FBiH» br. 38/05, 22/06, 63/10 i 72/10) i člana

1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je istaknuo da je citiranim odrebama propisana nadležnost općinskih sudova za odlučivanje u prvom stepenu u svim građanskim sporovima, te da radni sporovi predstavljaju građanske sporove, što je izričito predviđeno odredbama čl. 419.-422. ZPP-a, te je u tom smislu apelantu osigurana druga sudska zaštita. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava i sloboda predviđeni odredbom člana 60. ZUS-a, te je na osnovu člana 61. st. 2. i 3. u vezi sa članom 25. stav 1. tačka 5. ZUS-a, donio odluku kao u izreci rješenja.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 013655 11 Uvp od 15. decembra 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju presude Vrhovni sud je takođe ocijenio da predmetna odluka Vlade Kantona Sarajevo ne može predstavljati konačni pojedinačni akt nadležnog organa iz člana 60. ZUS-a, pa se protiv te odluke ne može podnositi zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom FBiH, pošto se radi o odluci izvršnog organa vlasti donesene u svrhu rješavanja pitanja iz nadležnosti tog organa. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je na osnovu predmetne odluke Vlade Kantona Sarajevo donesena odluka Upravnog odbora JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo od 18. augusta 2011. godine, kojom se konkretno rješava radno pravni status apelanta, a protiv koje odluke je apelant mogao pokrenuti parnični postupak pred nadležnim redovnim sudom, to mu je osigurana druga sudska zaštita, odnosno pravo na pokretanje radnog spora, kako je pravilno zaključio Kantonalni sud.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Vrhovnog suda broj 09 0 U 013655 11 Uvp od 15. decembra 2011. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 U 013655 11 Uz od 3. oktobra 2011. godine, kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom FBiH jer nisu bile ispunjene procesno-pravne pretpostavke iz člana 60. ZUS-a..

9. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH koji je vođen pred Kantonalnim sudom, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o tome da li su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje predmetnog zahtjeva. Ustavni sud zapaža da se o apelantovim građanskim pravima i obavezama odlučivalo u upravnom postupku, odnosno upravnom sporu koji je apelant pokrenuo pred nadležnim sudom. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (vidi odluku Ustavnog suda AP 4756/11 od 18. septembra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1202/12 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio