Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1206/12 (S. I.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1206/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1206/12, rješavajući apelaciju Sulejmana Imamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Imamovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-07/430 od 23. januara 2012. godine i rješenja broj X-KR-07/430 od 20. decembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Imamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 30. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KR-07/430 od 23. januara 2012. godine i rješenja broj X-KR-07/430 od 20. decembra 2011. godine.

2. Rješenjem Suda BiH broj X-KR-07/430 od 20. decembra 2011. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta, kao advokata, od 10. augusta 2011. godine za isplatu nagrade i naknade za preduzete radnje odbrane. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 10. augusta 2011. godine dostavio sudu troškovnik sa zahtjevom za isplatu nužnih izdataka i nagrade branioca u predmetu protiv optuženog F.H. u ukupnom iznosu od 5.704,32 KM. Sud je dalje naveo da je apelant u predmetnom zahtjevu naveo da je u tom postupku postupao kao branilac po službenoj dužnosti u periodu od 12. marta 2008. godine do 23. maja 2008. godine, da mu sud po okončanju postupka nije dostavio pravomoćnu presudu kojom je optuženi F.H. oslobođen od optužnice, te da je stoga troškovnik blagovremeno podnesen. Sud BiH je, nakon što je razmotrio zahtjev za isplatu nagrade i nužnih troškova, zaključio da je isti neblagovremen jer je podnesen po proteku roka od šest mjeseci (odredba člana 186. stav 2. Zakona o krivičnom postupku BiH; u daljnjem tekstu: ZKP BiH), a koji rok je u konkretnom slučaju počeo teći sa danom 23. majem 2008. godine, obzirom da je apelant kao branilac tada prestao postupati po službenoj dužnosti u konkretnom predmetu. Nadalje, Sud BiH je naveo da je apelant mogao odmah po razrješenju, a analognom primjenom odredbe člana 186. stav 2. ZKP BiH, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana razrješenja, podnijeti zahtjev za isplatu troškova jer je u tom momentu za njega krivični postupak okončan, a konačan ishod krivičnog postupka je irelevantan u smislu osnova za isplatu troškova branioca po službenoj dužnosti. Također, Sud BiH je istaknuo da nije bio u obavezi da mu po okončanju postupka dostavi presudu obzirom da od 23. maja 2008. godine apelant više nije bio postupajući branilac optuženog, te je ista dostavljena advokatu Asimu Crnaliću, koji je optuženog zastupao kao izabrani branilac.

3. Rješenjem Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj X-KR-07/430 od 23. januara 2012. godine odbijena je kao neosvana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Suda BiH broj X-KR-07/430 od 20. decembra 2011. godine.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantov zahtjev za isplatu nagrade i naknade za preduzete radnje odbrane od 10. augusta 2011. godine je odbačen kao neblagovremen rješenjem Suda BiH broj X-KR-

07/430 od 20. decembra 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda broj X-KR-07/430 od 23. januara 2012. godine.

8. Dakle, Sud BiH nije raspravljao o apelantovom zahtjevu za isplatu nagrade i naknade za preduzete radnje odbrane, već je zahtjev odbačen iz formalnih nrazloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku, a u skladu sa članom 186. stav 2. ZKP BiH. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za isplatu nagrade i naknade za preduzete radnje odbrane ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za isplatu nagrade i naknade za preduzete radnje odbrane nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg nadležni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1206/12 (S. I.) | Sudska praksa | Aktio