Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1230/12 (S.B)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1230/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1230/12, rješavajući apelaciju S.B , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.B. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 055081 11 Gž od 9. februara 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. S.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banja Luke, podnio je 2. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 055081 11 Gž od 9. februara 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 055081 09 P od 3. oktobra 2011. godine obavezan je «1. Maj Metalska» a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade plate za period od janura 2003. godine do oktobra 2004. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci presude za svaki mjesec sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između traženog i dosuđenog iznosa apelant odbijen. Stavom II izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da se naloži tuženom da mu za periode od 24. januara 2003. godine kao dana otkaza ugovora o radu pa do 1. novembra 2004. godine isplati iznos po osnovu neisplaćenog toplog obroka od po 80,00 KM mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Stavom III izreke presude odbijen je i dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da se naloži tuženom da mu za periode od 24. januara 2003. godine kao dana otkaza ugovora o radu pa do 1. novembra 2004. godine isplati iznos po osnovu neisplaćenog regresa od po 80,00 KM godišnje sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Istom presudom, stavom IV izreke, obavezan je tuženi da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati ukupan iznos od 1.040,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka koji predstavljaju razliku između traženog i dosuđenog iznosa apelant odbijen.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 055081 11 Gž od 9. februara 2012. godine žalba tuženog je usvojena, presuda Osnovnog suda od 3. oktobra 2011. godine ukinuta u žalbom pobijanom dosuđujuće dijelu i tužba odbačena. Istim rješenjem je preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da umjesto ranije obaveze tuženog da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.040,00 KM, apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.275,00 KM. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, prije svega, naveo da je apelant ostvario pravo na vraćanje na rad, jer je presudom Osnovnog suda broj RS 591/04 od 14. maja 2008. godine utvrđeno da je nezakonita odluka tuženog o otkazu ugovora o radu apelantu broj 318/27 od 8. decembra 2003. godine, da je naloženo tuženom da apelanta vrati na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj i radnoj sposobnosti, uz obavezu da mu poveže radni staž, uplatom doprinosa iz penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 24. januara 2003. godine do povratka na posao uz naknadu troškova parničnog postupka.
4. Okružni sud je istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da bi se o tužbi meritorno raspravljalo mora biti ispunjena procesna pretpostavka blagovremenosti tužbe, koja se ima cijeniti u skladu sa odredbama Zakona o radu («Službeni glasnik RS», br. 55/07 – Prečišćeni tekst). Nadalje, Okružni sud je naveo da momenat kada je apelant saznao za ishod spora u kojem je izdejstvovao pravosnažnu odluku, kojom je utvrđeno da mu je nezakonito prestao radni odnos, nije od uticaja za saznanje da mu nisu isplaćene plate, odnosno da mu je povrijeđeno pravo koje je u konkretnoj pravnoj stvari predmet zahtjeva. Naime, plata se isplaćuje svakog mjeseca za ostvareni rad u prethodnom mjesecu. Nezakonitim prestankom radnog odnosa apelantu je bilo uskraćeno prava da radom ostvari mjesečne zarade, u periodu od prestanka radnog odnosa pa do radnog angažovanja kod drugog poslodavca, a to je period od 24. januara 2003. godine do 1. novembra 2004. godine. Prema tome, Okružni sud je istakno da je apelant, po prirodi stvari i načinu isplate plata, za povredu prava izostankom isplate plate, kao i za visinu potraživanja, morao saznati istekom svakog mjeseca za koje u navedenom periodu traži naknadu. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je istakno da se blagovremenost zahtjeva naknade za predmetni period ima cijeniti u smislu odredbe člana 118. Zakona o radu, a obzirom da je apelant tužbu podnio 4. februara 2009. godine, Okružni sud je zaključio da je ista neblagovremena. Na osnovu navedenog, Okružni sud je uvažio žalbu tuženog, prvostepenu presudu ukinuo i apelantovu tužbu odbacio.
5. Apelant smatra da mu je navedenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Okružni sud je usvojio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu i odbacio apelantovu tužbu kao neblagovremenu, navodeći da apelant nije blagovremeno podnio tužbu Osnovnom sudu za zaštitu prava iz radnog odnosa. Iz tog razloga Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove tužbe, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić