Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1731/10 (G. B.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1731/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1731/10, rješavajući apelaciju Gojka Bućana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Bućana podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1647/04 od 11. maja 2005. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu broj P-1231/01 od 5. decembra 2003. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Bućan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 12. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 1647/04 od 11. maja 2005. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud II) broj P-1231/01 od 5. decembra 2003. godine. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju i dostavljao dokumentaciju iz koje je Ustavni sud utvrdio relevante činjenice.

2. Presudom Općinskog suda II broj P-1231/09 od 5. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1647/04 od 11. maja 2005. godine, utvrđeno je da je apelant stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Sarajevu, ulica Džemala Bijedića broj 90/8. Protiv navedenih presuda apelant je 26. jula 2005. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti.

3. Rješenjem Općinskog suda broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000595 od 7. januara 2009. godine odbačen je kao nepotpun apelantov prijedlog označen kao «zahtjev za zaštitu zakonitosti».

4. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je dopisom od 13. januara 2006. godine pozvao apelanta da uredi podnesak i da se izjasni koji je vanredni pravni lijek htio izjaviti, iz razloga jer «u novom Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP) zahtjev za zaštitu zakonitosti nije predviđen kao vanredni pravni lijek, a iz apelantovog podneska se ne može zaključiti da li je apelant podnio zahtjev za ponavljanje postupka u smislu člana 258. ZPP ili reviziju u smislu člana 257. ZPP». Nadalje, Općinski sud je naveo da je upozorio apelanta na posljedice odbacivanja njegovog podneska kao nepotpunog, ukoliko u roku od 8 dana isti ne uredi.

5. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda broj Gž-1647/04 od 11. maja 2005. godine i presude Općinskog suda II broj P-1231/01 od 5. decembra 2003. godine prije podnošenja ove apelacije podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP 2869/08. Ustavni sud je 28. aprila 2010. godine donio Odluku o dopustivosti AP 2869/08 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je apelaciju odbacio zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U obrazloženju citirane odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo da se u postupku, koji je se tiče odlučivanja o dopustivosti vanrednog pravnog lijeka, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime iz obrazloženja osporenog rješenja je vidljivo da apelant na traženje suda nije uredio svoj podnesak i izjasnio se koji je vanredni pravni lijek želio izjaviti, te je sud njegov zahtjev odbacio kao nepotpun. Stoga, Ustavi sud zaključuje da ishod ili «posljedica» predmetnog postupka u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima, nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. U skladu s navedenim Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

8. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 22. septembra 2008. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda broj P- 1231/01 od 1. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda broj Gž-1647/04 od 11. maja 2005. godine i presude Općinskog suda II broj P-1231/01 od 5. decembra 2003. godine. Ta apelacija je Odlukom o dopustivosti AP 2869/08, odbačena kao nedopuštena, zbog toga što je, ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija, jer apelant ovom apelacijom osporava istu odluku koju je osporavao i u apelaciji broj AP 2869/08, te se poziva i na iste odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za koje smatra da su osporenim odlukama povrijeđene. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud 28. aprila 2010. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP 2869/08, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1731/10 (G. B.) | Sudska praksa | Aktio