Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/10 (E. G.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1880/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1880/10, rješavajući apelaciju Edina Gačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Gačića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Odsjek Banjaluka, u postupku povrata u posjed stana u Banjaluci po zahtjevu apelanta od 18. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Edin Gačić (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno na odsluženju kazne u KPZ Zenica, kojeg zastupa Jasna Babić, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) po njegovom zahtjevu za nastavak postupka povrata stana u posjed. Predmet je prvobitno, s obzirom na sadržaj podneska, u Ustavnom sudu bio registrovan u «SU» upisnik.

2. S.G. (majka apelanta) je kao nosilac stanarskog prava na stanu u Banjaluci, ulica Dragomira Drage Malića broj 3/1 stan broj 6 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), koji je vlasništvo Tvornice obuće «Bosna» Banjaluka, podnijela Ministarstvu zahtjeve za vraćanje u posjed predmetnog stana pod br. 05-050-02-02-6152/99 od 22. septembra 1998. godine i drugi pod brojem 05-050-02-02-

1839/99.

3. Zaključkom Ministartsva broj 05-050-02-02-6152/99 od 3. marta 2003. godine obustavljen je postupak po zahtjevu S.G. jer je u postupku utvrđeno da je predmetni stan vraćen S.G. u postupku koji je vođen pod poslovnim brojem 05-050-02-02-1839/99. Ministarstvo je službenom radnjom 25. oktobra 2002. godine zapečatilo predmetni stan jer S.G. nije bila prisutna prilikom napuštanja stana od strane privremenog korisnika.

4. Apelant je 23. juna 2008. godine uputio dopis Ministarstvu u kojem je tražio podatke o stanju predmeta u kojem je njegova majka tražila povrat predmetnog stana. U dopisu je naveo da se nalazi na odsluženju zatvorske kazne u KPZ Zenica, da je njegova majka kao nosilac stanarskog prava blagovremeno podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana u koji nije uvedena zbog njene nasilne smrti, te da mu kao članu porodičnog domaćinstva pripada pravo na povrat predmetnog stana.

5. Policijska stanica Banjaluka-Centar je svojim dopisom broj 08-S/G-3-7940/07 od 14. jula 2008. godine obavijestila apelanta da se u predmetnom stanu nalazi četveročlana porodica D.B., koja predmetni stan koristi kao alternativni smještaj koji im je dodijeljen od strane Ministartva na osnovu rješenja broj 18.3/3-1-SL-1-64/06.

6. Apelant je 18. jula 2008. godine podnio Ministarstvu zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, te je naveo da su njegovi roditelji nosioci stanarskog prava na predmetnom stanu i da je bio član porodičnog domaćinstva svojih roditelja.

7. Apelant je 19. augusta 2008. godine dostavio Ministarstvu dokaze da je bio član porodičnog domaćinstva nosilaca stanarskog prava na predmetnom stanu (rodni list, izvod iz matične knjige vjenčanih za apelantove roditelje, uvjerenje Centra javne bezbjednosti Banjaluka o prebivalištu apelanta), dok je dopisom od 15. oktobra 2008. godine dostavio Ministarstvu adresu svjedoka koji se treba saslušati vezano za njegov zahtjev za povrat predmetnog stana.

8. S obzirom da Ministarstvo u dva navrata nije održalo raspravu radi saslušanja predloženog svjedoka, od kojih je jednom pismeno rasprava odložena a drugi put telefonski je rečeno apelantovom punomoćniku da poziv svjedoku nije ni poslan niti će se donijeti rješenje o povratu predmetnog stana, apelant je 26. marta 2009. godine i 17. marta 2010. godine urgirao kod Ministarstva da donese odluku po njegovom zahtjevu za povrat predmetnog stana u posjed.

9. Apelant smatra da je zbog nepostupanja Ministarstva po njegovom zahtjevu za nastavak postupka vraćanja u posjed predmetnog stana povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Apelant navodi da Ministarstvo, do dana podnošenja apelacije nije donijelo rješenje po njegovom zahtjevu za nastavak postupka vraćanja u posjed predmetnog stana.

13. Ustavni sud primjećuje da apelant nije iskoristio raspoložive pravne lijekove kako bi došao do mogućnosti da sud odlučuje u ovom predmetu. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 13/02, 87/07 i 50/10) propisano da ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. Pored toga, članom 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS»broj 109/05), je propisano da ako prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu, kao i da protiv rješenja drugostepenog organa pokrene upravni spor, kao i u slučaju ako ovaj organ ne donese rješenje. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, apelant je imao mogućnost da, iako nadležni upravni organ nije donio odluku po njegovom zahtjevu za nastavak postupka vraćanja u posjed predmetnog stana, podnese žalbu, odnosno pokrene upravni spor kao da je njegov zahtjev odbijen. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/10 (E. G.) | Sudska praksa | Aktio