Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2171/10 (B. M.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2171/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2171/10, rješavajući apelaciju Borke Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borke Martinović podnesena radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini, i naknade materijalne štete za oduzetu imovinu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Borka Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, podnijela je 4. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini, i naknade materijalne štete za oduzetu imovinu.
2. Apelantica u apelaciji navodi da je tokom maja 1992. godine zarobljena, te odvedena u zatočenički centar «Stupari» gdje je bila izložena nečovječnom postupanju i lošim uslovima zatočeništva, što je za posljedicu imalo pogoršanje njenog zdravstvenog stanja i zdravstvenog stanja njene porodice, pa zbog toga traži naknadu materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 100.000,00 Eura.
3. Iz priložene potvrde Komisije za razmjenu zarobljenika proizilazi da je apelantica oslobođena 21. jula 1993. godine.
4. Nadalje, iz apelacije proizilazi da apelantica zbog navedenih događaja nije pokrenula nikakav postupak pred nekim od sudova ili organima uprave.
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnuta torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
9. Evropske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 2 uz Evropsku konvenciju. Apelantica trži naknadu materijalne i nematerijalne štete.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica traži naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata odnosno, naknadu materijalne štete za oduzetu imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelantica nije pokrenula postupak za naknadu nematerijalne štete odnosno, postupak za naknadu materijalne štete za oduzetu imovinu pred nadležnim sudovima. Apelantica, dakle, nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpila efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić