Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2219/12 (D.B.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2219/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2219/12, rješavajući apelaciju D.B, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.B. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 040718 12 Rev od 24. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 040718 11 Gž od 22. februara 2012. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 040718 06 P od 20. juna 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. D.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banja Luke, podnio je 12. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 040718 12 Rev od 24. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 040718 11 Gž od 22. februara 2012. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 040718 06 P od 20. juna 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 040718 06 P od 20. juna 2011. godine utvrđeno je da je apelant izjavom koja je objavljena u dnevnim novinama «Fokus» broj 276 od 14. aprila 2006. godine na strani tri u članku pod nazivom «Sačuvaj bože» svjesno iznoseći neistinu nanio klevetu tužiocu Branku Dokiću (u daljnjem tekstu: tužilac) i time zloupotrijebio pravo na slobodno izražavanje predviđeno članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Stavom II izreke presude je obavezan apelant da tuženom naknadi nematerijalnu štetu izazvanu iznošenjem klevete iz stava I presude i da mu na ime satisfakcije isplati iznos od 3.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca za isplatu naknade štete za razliku između zahtijevanog i dosuđenog iznosa. Stavom III izreke presude je određeno da je apelant dužan trpiti da se o njegovom trošku predmetna presuda objavi u dnevnim novinama «Fokus», «Nezavisne novine» i «Glas srpske» u roku od 8 dana od dana pravosnažnosti. Konačno, stavom IV izreke presude je obavezan apelant da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.039,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 040718 11 Gž od 22. februara 2012. godine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 040718 06 P od 20. juna 2011. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 040718 12 Rev od 24. maja 2012. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija koju je izjavio protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 040718 11 Gž od 22. februara 2012. godine. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 3.000,00 KM, te da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, iz čega slijedi da, primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP. Konačno, Vrhovni sud je istakao da je slijedom navedenog reviziju apelanta valjalo odbaciti kao nedozvoljenu na osnovu člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 040718 11 Gž od 22. februara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 040718 12 Rev od 24. maja 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. S obzirom da iz stanja spisa proizilazi da je je apelantu 20. marta 2012. godine uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 040718 11 Gž od 22. februara 2012. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. juna 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić