Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2289/12 (H. S., V. E., M. T., F. Č. i M. H.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2289/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2289/12, rješavajući apelaciju Hajrije Sarajlić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrije Sarajlić, Vasvije Efendić, Mejmune Teskredžić, Faruka Čurčića i Muhameda Hasanbegovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 002712 10 Uvp od 29. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002712 07 U od 15. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrija Sarajlić, Vasvija Efendić, Mejmuna Teskredžić, Faruk Čurčić i Muhamed Hasanbegović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Sarajeva, podnijeli su 16. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 002712 10 Uvp od 29. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002712 07 U od 15. novembra 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog vijeća Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) broj 05-31-476/07 od 19. jula 2007. godine utvrđen je prestanak prava raspolaganja Zavoda za izgradnju grada Sarajeva sa 1/1 na gradskom građevinskom zemljištu državne svojine, pobliže označenog kao u izreci rješenja (stav I), i na istom zemljištu utvrđeno pravo vlasništva u korist graditelja «VF-komerc» d.o.o. Sarajevo sa 1/1 (stav II). Nadalje, je određeno da je graditelj «VF-komerc» d.o.o. Sarajevo dužan platiti naknadu za dodjeljeno građevinsko zemljište u državnoj svojini u iznosu od 2.121,34 KM (stav III), kao i naknadu (rentu) po osnovu prirodnih pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene komunalne infrastrukture u svrhu legalizacije poslovnog objekta – restorana «Golf klub» i pucališta u okviru kompleksa «Golf igralište - Betanija» u iznosu od 10.711,14 KM (stav IV). Istim rješenjem je utvrđeno da će zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, po pravosnažnosti rješenja, brisati navedenog dosadašnjeg nosioca prava raspolaganja na navedenom gradskom građevinskom zemljištu i na istom upisati pravo vlasništva u korist graditelja sa 1/1 (stav V).

3. Apelanti su tužbom pokrenuli upravni spor protiv rješenja Općinskog vijeća broj 05-31-

476/07 od 19. jula 2007. godine, koju je Kantonalni sud rješenjem broj 09 0 U 002712 07 U od 15. novembra 2010. godine odbacio primjenom člana 25. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS). U obrazloženju rješenja je navedeno da se shodno odredbi čl. 1, 4. i 8. ZUS-a, upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a to je akt kojim nadležni organ uprave i upravna ustanova Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja, u vršenju tih ovlaštenja rješavaju o izvjesnom pravu ili obavezi pojednca ili pravnog lica, u nekoj pravnoj stvari. Kantonalni sud je naveo da rješenje Općinskog vijeća broj 05-31-476/07 od 19. jula 2007. godine, nije upravni akt nego akt raspolaganja, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o dodjeli predmetnog zemljišta u vlasništvo «VF-komerc» d.o.o. Sarajevo, uz naknadu, a u skladu sa odredbama Zakna o građevinskom zemljištu, te protiv navedenog akta, tužba nije dozvoljena.

4. Nakon toga, apelanti su ponijeli zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 U 002712 07 U od 15. novembra 2010. godine koji je presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 002712 10 Uvp od 29. februara 2012. godine odbijen kao neosnovan.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju apelanti osporavaju presudu Vrhovnog suda broj 09 0 U 002712 10 Uvp od 29. februara 2012. godine kojom je odbijen njihov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 U 002712 07 U od 15. novembra 2010. godine. U toku postupka pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, navedeni sudovi su utvrdili da rješenje Općinskog vijeća od 19. jula 2007. godine nema karakter upravnog akta te da se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, apelanti osporavaju jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o pravima i obavezama apelanata već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H . v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

9. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanata, budući da se pred navedenim sudovima raspravljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2289/12 (H. S., V. E., M. T., F. Č. i M. H.) | Sudska praksa | Aktio