Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2290/12 (N.K.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2290/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2290/12, rješavajući apelaciju N.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.K. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 007684 11 Rsž od 5. aprila 2012. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. N.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čitluka, koju zastupaju Sanja Iličić - Lukenda i Gorjana Šajin, advokati iz Čitluka, podnijela je 15. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 007684 11 Rsž od 5. aprila 2012. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 007684 11 Rs od 27. oktobra 2011. godine, u pravnoj stvari apelanatice protiv TP «Brotnjopromet» d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate, obavezan je tuženi isplatiti apelantici na ime naknada plaća u periodu od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine iznos od 10.049,33 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. oktobra 2000. godine kao dana dospjelosti naknada plaća do isplate. Istom presudom je obavezan tuženi da putem nadležnog Federalnog zavoda za PIO/MIO, na apelanticino ime uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, u periodu od 3. aprila 1992. godine do 1. februara 2000. godine u iznosu od 3.695,06 KM, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.184,03 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 007684 11 Rsž od 5. aprila 2012. godine žalba tuženog je djelimično uvažena i presuda Općinskog suda broj 58 0 Rs 007684 11 Rs od 27. oktobra 2011. godine preinačena na način da je tuženi obavezan da isplati apelantici na ime naknada plaća u periodu od 17. septembra 1996. godine do 1. februara 2000. godine iznos od 5.505,33 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. oktobra 2000. godine kao dana dospjelosti naknada plaća do isplate, da za period od 17. septembra 1996. godine do 1. februara 2000. godine, putem nadležnog Federalnog zavoda za PIO/MIO, na apelanticino ime uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 2.075,56 KM, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.050,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.
4. Prema stanju spisa proizlazi da je apelantica protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 007684 11 Rsž od 5. aprila 2012. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić