Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/12 (I. Š. i I. Š.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2575/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2575/12, rješavajući apelaciju Ivke Šarić i Ivice Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivke Šarić i Ivice Šarića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 069991 11 Rev od 10. aprila 2012. godine, presude Kantonalnog suda Mostar broj 58 0 P 069991 11 Gž od 12. septembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 069991 02 P od 5. aprila 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivka Šarić i Ivica Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gornjeg Vakufa, koje zastupa Karlo Sesar, Zdenko Ćurić i Marijo Miletić, advokati iz Mostara, podnijeli su 9. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 069991 11 Rev od 10. aprila 2012. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 069991 11 Gž od 12. septembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 069991 02 P od 5. aprila 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 58 0 P 069991 02 P od 5. aprila 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 069991 11 Gž od 12. septembra 2011. godine, utvrđeno je da tuženi „Euroherc Osiguranje“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan da na ime naknade nematerijalne štete isplatiti apelantima iznos od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 069991 11 Rev od 10. aprila 2012. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 069991 11 Gž od 12. septembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Takođe, Vrhovni sud je istaknuo da su apelanti formalni suparničari pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinačnih suparničara, a ne po njihovom zbroju. U predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude za svakog učesnika iznosi 5.500,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopustivosti revizije u smislu člana 237. stav 2 ZPP-a, nije ostvaren.
4. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno nihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 069991 11 Gž od 12. septembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 069991 11 Rev od 10. aprila 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 10. aprila 2012. godine, pa se podrazumijeva da su presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. jula 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić