Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-265/10 («MINGOS-COFFEE» d.o.o. i M. M.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-265/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 265/10, rješavajući apelaciju «MINGOS-COFFEE» d.o.o. i Mirsada Muftića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «MINGOS-COFFEE» d.o.o. i Mirsada Muftića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-08-000397 od 24. aprila 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Pr-07-018069 od 22. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «MINGOS-COFFEE» d.o.o. i Mirsada Muftića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-09-000604 od 7. decembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Pr-Kv-09-000004 od 23. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «MINGOS-COFFEE» d.o.o. i Mirsad Muftić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradačca, podnijeli su 20. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-09-000604 od 7. decembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Pr-Kv-09-000004 od 23. oktobra 2009. godine, te rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000397 od 24. aprila 2009. godine i rješenja Općinskog suda broj 032-0-Pr-07-018069 od 22. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-07-018069 od 22. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000397 od 24. aprila 2009. godine, apelanti su oglašeni odgovornim, i to apelant «MINGOS-COFFEE» d.o.o. kao pravno lice zbog prekršaja iz člana 67. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 32. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost («Službene novine FBiH» br. 9/05 i 35/05) i apelant Mirsad Muftić kao odgovorno lice u pravnom licu, zbog prekršaja iz člana 67. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 5. u vezi sa članom 32. Zakona o porezu na dodatnu vrijednost, za koji prekršaj su im izrečene novčane kazne u iznosu od po 2.262,50 KM. Istim rješenjem su apelanti obavezani da plate troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-Kv-09-000004 od 23. oktobra 2009. godine odbačen je zahtjev apelanata za ponavljanje predmetnog pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, jer nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da, prema članu 73. Zakona o prekršajima («Službene novine FBiH» broj 31/06), kažnjeni koji je rješenjem o prekršaju oglašen odgovornim, može sudu podnijeti zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka i to kada se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku. U vezi sa tim, Općinski sud je primjetio da u konkretnom slučaju apelanti u zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka ponavljaju činjenice na koje su ukazivali u prethodnom postupku, odnosno na činjenice za koje se znalo u toku čitavog postupka, pa se iz tog razloga ne može raditi o novim činjenicama ili dokazima koji nisu bili poznati u ranijim postupcima. Obzirom na navedeno Općinski sud je zaključio da predmetni dokazi nisu podnobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje postupka.
4. Odlučujući o žalbi apelanata protiv rješenja Općinskog suda broj 032-0-Pr-Kv-09-
000004 od 23. oktobra 2009. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 003-0-Pžp-09-000604 od 7. decembra 2009. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je Kantonalni sud odbio žalbu apelanata pozivom na odredbu člana 73. stav 1. tačka 4. Zakona o prekršajima zaključivši da apelanti u zahtjevu nisu naveli nove činjenice koje bi dovele do drugačije odluke da su bile poznate u ranijem postupku.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» a Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000397 od 24. aprila 2009. godine i rješenje Općinskog suda broj 032-0-Pr-07-018069 od 22. oktobra 2008. godine
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljeno rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000397 od 24. aprila 2009. godine, s obzirom da su apelanti 15. juna 2009. godine podnijeli zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog tim rješenjem, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedeno rješenje Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. januara 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000604 od 7. decembra 2009. godine i rješenje Općinskog suda broj 032-0-Pr-Kv-09-000004 od 23. oktobra 2009. godine
8. Apelanti se žale da je osporenim rješenjima, kojima je odbačen njihov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-08-000397 od 24. aprila 2009. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata odnosno osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000604 od 7. decembra 2009. godine, nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić