Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2973/12 (M. D.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2973/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2973/12, rješavajući apelaciju Miodraga Damjanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miodraga Damjanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 022525 12 Rev od 17. maja 2012. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 022525 11 Pž 2 od 24. januara 2012. godine i presude Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 022525 11 Ps 2 od 17. oktobra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miodrag Damjanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prijedora, kojeg zastupa Radovan Stanić, advokat iz Prijedora, podnio je 7. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 022525 12 Rev od 17. maja 2012. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj 57 0 Ps 022525 11 Pž 2 od 24. januara 2012. godine i presude Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 57 0 Ps 022525 11 Ps 2 od 17. oktobra 2011. godine.
2. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 022525 11 Ps 2 od 17. oktobra 2011. godine obavezan je tuženi Fabrika celuloze i papira „Celpak“ a.d.-u stečaju, Prijedor ( u daljem tekstu: tuženi) da apelantu vrati iznos od 10.000,00 KM na ime uplaćenog depozita sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. septembra 2007. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.242,00 KM.
3. Presudom Višeg suda broj 57 0 Ps 022525 11 Pž 2 od 24. januara 2012. godine preinačena je prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtjev apelanta obavezujući ga da plati tuženom troškove postupka u iznosu od 2.100,00 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 022525 12 Rev od 17. maja 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv presude Višeg suda broj 57 0 Ps 022525 11 Pž 2 od 24. januara 2012. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM i u privrednim sporovima 20.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud, prema stavu 3 ZPP-u, može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značenja za primjenu prava u drugim slučajevima. Predmet tužbenog zahtjeva je novčani iznos od 10.000,00 KM, sa kojim zahtjevom je tuženi pravosnažno odbijen pobijanom presudom, a ovaj iznos ujedno predstavlja vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude. Prema tome, utvrđeno je da nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. ZPP, za dopuštenost apelacije. Takođe, Vrhovni sud navodi se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP da sud izuzetno dozvoli reviziju, jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Apelant smatraja da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 022525 11 Pž 2 od 24. januara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 022525 12 Rev od 17. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Višeg suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Višeg suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 17. maja 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Višeg suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. maja 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić